NESPOSOBNA KUJEŠTARO, DRONFULJO FRIGIDNA, NESPOSOBNIJA SI OD MOJE ŽENE KAKO U KREVETU TAKO I NA POSLU.... " gostima kava naglo prisjela, svi se ustaju, ja naravno ostajem i gledam sa divljenjem i strahopoštovanjem mog novog uzora, idola... legendu... čuje se pljuska... istrošena, osušena konobarica lagano odlazi pod šank... ispraznio se kaf... frend ošo i čeka me vani, svi ošli osim mene... ja se skupio u stolicu sastrane i gledam predstavu mog života... kad ono, ulazi gluhonjemi lik sa nekim plišanim medvjedićima... gazda Baja ga mrko pogleda, lik izlazi van sa plišanim medvjedićem u ustima... opet ostao samo ja, gazda se okrene... nabaci samo jedan pogled, vidim osmjeh... zlatni zub mi upada u oči... tada mi se stvore slike štemanja žene... glava udara u radijator, djeca gledaju taticu izbeljenih očiju... slike kakve samo balkančić kao ja poželjeti može... žena mu jednom rukom reže nokte, drugom hrani djecu.. jebanje konobarica i svojih kurvica.. kockanje sa prijateljima, alkoholiziranje do kasno u noć.... pomislim u sebi... zašto je on takav sretnik... a ne ja... zašto on ima priliku da radi šta oće, život mu je sigurno preljep kad tako može radit sve šta mu padne na inteligentan um... sigurno je jako ponosan, niko mu nemože ništa... eh, valjda ću i ja jadnog dana imat priliku šamarat svoju vlastitu konobaricu.. jebat besplatno svoje kurve... spustim se naglo na zemlju, pogledam mu u facu, nema više osmjeha, pogled mi je njegov reko da je vrijeme da odem... i ništa... izašao sam van kao i ostali... živim za taj dan da postanem kao on...