Ima isti okus u ustima kao što bi, na primjer, imao povratak mladosti.Slinav ugriz od par zuba u žilavoj jabuci.Pala je noć i cvijeće je nepotrebno.Stari ljubavnik se vratio.Bogat i grješan, popuštajući sada već nekim drugim porocima, vratio se na njezine labuđe jastuke.Zadnja je noć odavno prošla, kletva koja je utjerala strah u kosti.Prerasla je potrebu da se žrtvuje za njega, da udovoljava pohotnim željicama.Ranije bi ljubljeno lice u prozorskom okviru izazivalo serije hihotavih malih vriskova pritisnutih dlanom da ne probude kuću.Sada je kuća prazna, a ruka na kotaču usporava korak.Zastao je usred prebacivanja težine, sasvim smiješno tako, s jedom nogom u zraku.Od pomisli da ga pogled na nju ledi u kralješcima, ovlažila se među nogama.Donja je usna drhtala, mogla ga je zagrliti i privući bliže, praveći se da ne vidi mahnitu gadljivost u očima.Sklopiti mu oči i gurnuti glavu u krilo.Kao nekad.Da je pomiriše.Nije se sjećala da je nadmoć pasala toliko dobro kada je ljepota tome bila razlog.Korištenje samo pobuđuje zgražanja, pravi se da ne vidiš.Znala je da mu nisu rekli.Ime koje su nekada svi skupo plaćali, sada šapuću, vraćajući valjda nježnosti koje bi nabrekla muškost zaboravljala tražući samo mjesto gdje će ubosti.No, više od toga zahvaljujući blagoslovu da bolest nije obilježila i njihova preljubnička lica.Nikada nije krivila njega, to bi bio poraz.Njegov je poraz bio što ju je pokušao zamijeniti drugom.Ne divnim i raznim ženama, ovakvim i onakvim, već samo jednom.U zamjenu za sve njezine.To je bila pljuska koja je dugo pekla.I vrhunac? Ah, ne.Vrhunaca je bilo još puno.Svaki viši i teži od onog prethodnog.Pristup kojima se skupo plaćao.Oni iz svog džepa, ona iz svog života.