Sad - kako je ona preluda za SOAD-om i više manje sve zna o njima, eto ovo nezna i nemože pronaći zadovoljavajući odgovor na netu skupa samnom.

Dobar odabir iako nisam preluda za njim, ali vidi se da je normalan i uravnotežen muškarac, I dodaj tome da je objektivno zgodan i sve je tu.

Lagao sam joj i ponija joj nisam kupio, nisam lud, ipak, ej ona je jedna agresivna bjesna preluda kuja i ja bježim.

ej how i met your mother su zakon, stalno buljim u reprize nemreju mi dosadit a breaking bad su fantasticni i brutalni, serija je od prve scene preluda... prvo mi je ovaj glavni glumac bio cudan i smjesan jer sam ga se sjecala iz malcolma, al frajer super glumi fakat je odlican bones su mi isto super, zgodan je da a super mi je i nurse jackie, to je o nekoj spaljenoj medicinskoj sestri koja se roka lijekovima al tematski je onak drama super mi je i the numbers, o onim matematicarima koji rjesavaju zlocine prek nekih formula i uvijek nekaj ludo kombiniraju... e oni su kul carrie dnevnike jos moram pogledat, nisam ni jednu. citala sam tu knjigu koja je onak, bzvz, pitko za na plazu po ljeti s pol mozga. ne ocekujem previse pa ce mi vjerojatno bit ok.

joj, ja sam se kanirala tamo iza srednje škole, crvenom naravno, boja je bila preluda, jer sam do tad bila prirodna plavuša jedino što bi mi kana malo isušila kosu, ali ništa nepopravljivo ma kana je uvijek bolje rješenje od kemije, dobro da si me sjetila na nju jer sam totalno zaboravila na to čudo;) kosa ti se sjaji k o blesava, baš dobro izgleda ali ja sam očekivala da ćeš se vratit u crveno;)

hvala bogu da je netko pametnim tekstom pridobio toliki broj posjeta pa da Nika ne mora prostituirat svoju privatnost i onako teenovski buntovno " preluda sam i anarhična i hejtam sve " provocirat ekipu da bi je ljudi čitali, iz voajerskih pobuda naravno;)

Evo ovako, mora bi ka napisat post o petku....... prebolesnon danu.... prvo smo ja i muktaš cili dan odali po gradu.. išli smo na kafu, pa onda nešto na st3.. a je se svašta može u onog t-coma... heheh... nakon toga smo išli na Brda pa opet navečer vanka... a večere je bila ka preluda... prvo smo sinjali ustašu i automanijaka u dolcea... pa su onda oni uvatili u đir muktaša, a kasnije je doša i ćelavi i blesava mu ženska.. bfff... metaaaal (muktaš će znat o čemu ja) i ka počela priča po efu o tulumu na pazdgradu... i skupilo se nas 30 - tak i na stanicu.. ka pivali u busu ustaške... razbijali bus... i jebate irud odvezli se tamo u neku pripizdinu.. zadnja stanica 15 - tke... bokte nismo mogli virovat ka u nekoj drugoj državi prika moj.. bliže Stobreč nego Split... i ka mi da ćemo na tulum i ženska govori da je gotov da ne pušta više, i počeli se ovi derat ka da će rumbat vrata, upali unutra pokrali joj votke.. pića... čokolade.. sve živo brajo... i onda ka uvatili trčat za zadnjin buson, tricon.. tamo kraj lovrinca.. priko jeben magistrale trči nas 30 sa bocama votke.. auta koče.. prika moju srce mi je bilo u grlu... nisan moga virovat i na kraju uvatili bus i počea glupi šofer da bez karte mogu samo par stanica.. i izbacia ih vanka... pa oni bacili bocu na bus... bla bla bla... e toe sve bilo OK.. onda smo otišli ka do efa i opet se svi skupili... i onda ŠOK na stanici smo sinjali dotične ženske osobe ražu i kornjaču... osobe koju smo ja i muktaš odjebali kad smo ka tribali bit s njima....... fuuuuuuuuj...... kako mi se gade... ufff je ružna... tu žensku osobu nazivamo još i krampus... prvo san ja ka lagano odšeta pa bi muktaš osta sa njima, a da o mentalnoj retardaciji tih žbaga i ne govorin... i onda se ka mene ta uvatila.. a ne kuži ka da je nepoželjna.. onda san se ja ka počea derat opsova joj sve po spisku.. tia san je zalipit bogami... i na kraju ja i mukatš bižali ka na bus a one opet počele, i sva srića da san sinja ove ženske iz razreda i otrča do njih samo da ne gledan ražu i kornjaču, na kraju smo ja i muktaš rigali na igralištu i pleskali jedan drugoga.. jer je večer bila prebolesna a zahvaljujući raži i kornjači i PREGADNA

Volim i prirodna vina od Claija, ali njegova filozofija proizvodnje vina je za mene preluda, ističe Wadsack.

Kika, ova priča ti je preluda i za 1. april.

Ali sam više luda i preluda od komentara i savjeta sa strane.

Sigurna sam da ce ovo biti preluda godina i spremna sam na to.

ocekivanja kao i u svakoj drugoj vezi. godinama se ne zamaram ako si pasemo. a to s kalibrom... tko ce znat sto je mislio pod tim... mozda si preluda za njega ili nesto tako

evo i predzadnja projekcija predzadnjeg dana se vrti, publike ko u priči, mi sretni, šankeri još više. jučer je bila preluda projekcija u 20:00, cure iz filma ' usta puna perja ' donijele su crveni tepih, došla je sva sila fotogRAFa, kamermana, frendova, znatiželjnika, obožavatelja, nosile su se bunde, pljuckalo se perje.. ma pravi pravcati RAF

e, pa ovih dana me nije baš ni bilo, malo sam radila i učila-dala zadnji ispit... pa sad pišem još taj fucking diplomski... i finito... uf, ne mogu to ni dočekati, a onda besposličarenje vrhunsko, jer posao u struci, mislim, teškoo, jako teško, al dobro o tome kasnije... za sad je sve ok jiš uvijek radno...;) a slučajno sam naletila na jednu stranicu, i ostala bez teksta - LINK -, žena je preluda s čime se sve bavi, a i načitana i svašta ju zanima, tako da slobodno kliknite, za pokupiti malo citata... da bi čovijek riječ rekao... e, ja sam došla u iskušenje sad staviti neke tekstove lijepe, romantične, al neću... nek bude radan eryka... e, i još nešto, dali je tko čitao knjigu, Tihi zov Australije-nekakva popularna psihologija, ja nisam čula za nju, (mislim nisam je čitala prije nego što me Fejker nije priupitao za nju), al čini mi se sasvim ok, samo se nadam da nije to onaj tip instant romana, kao popravimo se i sve nam se prašta, tipa-celestinsko proročanstvo, Deseti uvid, i sl., po kritikama se čini ok, pa ako ima itko kakvu informaciju... slobodno... dok Eryka mudruje druge stvari... i ovo će ju zanimati, kad se vrati u društveni život... pozdrav

Živila 10.10.2008 10:01:59 volim_kuhati baš sam prije jedno 10 ak dana pravila carbonaru na isti ovaj način (samo s parmezanom i naravno bosiljkom, ovdje mi je neizostavan) i ispala je savršeno baš sam bila sretna jer mi nikad prije nije tako uspjela baš ju planiram praviti u subotu jer obiteljski idemo u zoo pa treba napraviti nešto nabrzinu kad se vratimo gladni p. s. drago mi je da ste se zabavili, jako mi se sviđa ribica moja želja je jednog dana imati ovakvog žutog tanga u akvariju p. s. ova tjestenina je preluda, baš mi se sviđa 10.10.2008 9:41:38 Neregistrirani korisnik [ MalaLu ] Odlicno, volim carbonaru, i uvijek je mm sprema inace, ovakvu tjesteninu,, ili bar slicnu, vidjela sam u Metrou. 9.10.2008 18:48:22 knjiga_za_plazu s obzirom da te ne pratim od početka, tek sam danas vidila tvoje ružičaste njoke kako lipo izgledaju. pasta carbonara mi je super, brzo gotovo, jednostavno, a obožavam pastu na sve načine. 9.10.2008 18:24:59 VioletLove Ajme

LuDaChA WeNDi moja najbolja prija, najluda osoba koju znan.... uvik je za zajebanciju, preluda je.... prelipa je, ima zelene oci i smedu kosu.... ide u 1. jezicnu, trenutno je slobodna.... obozava crnu boju i takoo..... ludo mala kiSsSSsaa.....

:) gle. ono što je meni znakovito je to da to njoj nije bitno. kužiš, njoj taj dio nije važan. ne zato jer ga ne voli ili zato što je preluda mazohistica nego jednostavno slabo povezuje ljubav i seks. njoj to što će on evenutualno nekoga pokarati mimo njenog znanja ne znači puno dok god se njih dvoje vole. i njoj je bed jer misli da to nije znak ljubavi. jer " normalno " je da ako nekog voliš da ne daš da trpa okolo, zar ne? a misli to zato jer je to prevladavajuće mišljenje u našem društvu. bez obzira što je praksa vrlo različita. a sad ako to nije partnerstvo ili zajedništvo, bože moj. svaka osa je različita, kako ljudi ne bi bili (thank you mr kingsey).

nisam preluda za njim, moram priznati. sumnjiv mi je, a otkad sam saznala da se farba i posjećuje teretanu, sve mi više miriši na \ " medijsku ličnost \ ", \ " kršćanskog celebritya \ " (sad ću se skloniti da me munja ne pogodi

I ja sam pratila strane BB, u Švicarskom je jedne godine pobijedila ženska i još je bila talijanka, tako je bila otkačena, zabavna.. ma preluda... i onda kad mi netko kaže da treba MP pobjedit ja poludim...

Mušku modu smo radili od samog početka i stvarali cjelovite kolekcije do otprilike godinu dana, ali možda je bila malo preluda za naše prilike, pa smo se privremeno okrenuli isključivo ženskoj modi koja je slobodnija, šarenija, u kojoj se možemo razmahati.

TUP, čulo se. " hm... a moj ključ?? ", bilo je pitanje sekundu prekasno. " ostao je... " kaže Brmba gurajući svoj u bravu, "......... u KLJUČANICI " hm... bbbljb.... da... ne bi to ni bilo strašno da nemamo vrata NA KUGLU koja se s vanjske strane otvaraju KLJUČEM, ako NEMA KLJUČA IZNUTRA. ako IMA - pravac bravarija. sva sreća, pa nam je likić u naselju, i sva sreća pa je bio doma. malo smo prorondali bravu i vrata i za 3 min bili gotovi, a onda je to naplatio " samo 150 kn " jer smo si dobri pa nam je dao 50 % popusta. rikavela broj dva bila je ove subote kad sam se vračala od Shocky k sebi. dogovor je bio da idemo, ona s njenim autom, ja i njena kujica Linolina mojim autom. pokušavala sam Linolinu navesti da skoči na suvozački sic, ali joj to nije uspijevalo. ispustila sam sve iz ruke na sic i htjela sam ju podići, kad je ona ipak uspjela doskočiti. ja sva sretna pohvalim malo pseto i odlučim da ću zaključati vrata da ona ne ispadne van (mislim koji pas zna otvoriti vrata od auta, hello?? ali dobro, bio je to neki instinkt) i tako ja stisnem onaj glupavi pipac dolje i zalupim vrata. a onda skužim da Linolina sjedi na mojoj torbici i ključu od auta eee, da. kako zvati Brmbu kad mi je mob unutra? i pokaz, i osobna i novci i ključ od stana i SVE a i Linolina fala Bogu pa je Shocky bila još na parkingu pa sam s njenog moba zvala Brmbu, došla doma, uzela rezervni ključ i vratila se po auto i Linolinu, a onda smo opet sve tri došle k meni doma. (Linolina i Shoky fakat nisam htjela, i oprostite mi na nesmotrenosti još jednom) mislila sam da je to samo neki svojevrsni deja vu i da je gotovo s tim čudima, kad sam čula Brmbin povik s vrata kojih 4 sata kasnije. i odem ja vidjeti kaj se desilo, a kad tamo moj ključ od stana s vanjske strane vrata to je bio vrhunac kako mogu takvu stvar zaboraviti postala sam si preluda ko da me neki duh zeza i stvalja mi ključ tamo gdje nije bio. to je tako banalna stvar koju ipak ja nikad ne zaboravim nikad od prije par tjedana. ajd, saberi se Lopto, pa koji ti je vrag??

Svirali su nekih pola sata i jako su se trudili probuditi publiku, koja baš i nije bila preluda, ali bar ju je približio do stagea.

Ufff.. danas sam toliko bez energije, kao da je netko cijeli jučerašnji dan isisao svaku trunku života u meni... čak me i svaki prst boli.. pa mi je teško i pisati... Nedjelja počela grozno.. Obukla haljinu.. bila na frizuri i na šminkanju.. i kada sam napokon zakopčala patent.. čujem onaj zvuk paranja... a čak sam u onoj haljini uspjela udahnuti zrak (vjerojatno je tada i pukla, i onda kažu da mi žene muškarcima ne damo da dišu.. i ne treba im dati... ako ne mogu ja, zašto bi oni mogli???).. luda.. preluda zbog haljine bacam je preko sobe.. hodam gore-dolje i kemijam što da obučem... Izvadim šarenu svilenu haljinu koju sam kupila prije godinu dana.. i nosila je samo jednom.. duga.. do poda... i letim iz stana... Večera je u 8 i pol.. a meni se nije dalo cijeli dan bančevati sa svatovima.. kada mladoj itako nije drago što me vidi.. pred ulazom u hotel čeka me prijatelj.. skupa ulazimo... ekipa nam čuva mjesto za stolom.. ali prije toga ide čestitanje.. čestitam kumi (btw.. cijeli život je moja bivša prijateljica govorila da ću joj ja biti kuma) koja već ne zna tko joj glavu nosi, mladu ljubim u obraz, šapće mi na uho " zašto nisi došla ranije i bila cijeli dan ".. kiselo se smješkam... " Nisam, jer samo želim da budeš sretna.. ponavljam joj one njene riječi koje je ona meni rekla na djevojačkoj.. mladoženja-koji je uvijek bio divan i drag dečko ljubi me i diže od poda i vrti... " Oženio sam se " - cikće od sreće.. Smijem se sa njim-a u sebi mislim " A jadniče koju si rospiju oženio "... Ulazimo u salu.. vidim svog bivšeg.. a sada novopečenog muža od još jedne rospije... gleda me.. dižem glavu... nije mi važan.. Sjedamo za stol.. vrti se molitva... himna (i to dvije Lijepa Naša i Hercegovačka)... ide prvi ples.. ne poričem da je mlada lijepa ali mogla je biti i ljepša.. i to mi lagano diže raspoloženje... Zove me prijatelj na ples.. vrtimo se sa ostalim parovima.. i tako dalje.. pa opet ples... nisam gladna.. ne mogu jesti.. ali neka se piće toči... tako je, da.. još jedna jager cola.. bez leda molim lijepo.. malo me grlo boli.. a svaku pjesmu s urlikom ispraćam.. Pjevač dolazi do mene.. do tada je već čitav naš stol plesao na stolicama... daje mi mikrofon... pjevam, a vjerovatno svima param uši.. zabavljamo se... i iskreno mladu nisam pogledala niti jednom u ostatku večeri.. nije se veselila.. nije je bilo na podiju.. bivši se nije ustao sa stolice.. kraj njega je sjedila njegova žena s kiselim osmjehom na licu (vjerujem da je čeljust zaboljela).. a ja.. pa ja sam uživala... vrijeme mi je jako brzo prošlo.. izmjenjivala plesne partnere.. jer stvarno volim plesati.. dobila po dva žulja na nogama... izgubila jednu naušnicu.... totalni krkanuluk te večeri, ali tako mi je baš i odgovaralo... lovi se buket... ja ne idem među deklarirane samice.. (na podiju očajnički cvijeće čekaju gospođice od 35 do 45 godina)... ne osjećam noge ali nastavljam se vrtiti.... sjedam da zapalim cigaretu.. dolazi mi poruka " sačuvaj jedan ples za mene " - nepoznati pošiljat, ali sumnjam na nekoga.. brišem poruku.. nije ni važno... Roditelji od bivše prijateljice me ljube i grle... gadi mi se to licemjerje... Već je 4 i po ujutro... na podiju ostalo samo nekoliko mladića koji ne znaju što bi više od sebe pa su posjedali na pod i voze imaginarna auta... usput.. oči su im neobično podbuhle i krvave... idemo i mi doma.. ali treba pozdraviti mladence... Dolazim k novopečenoj mladoj.. " Želim ti svu sreću ovog svijeta ", a prezirem se u sebi jer je to doista tako.. njoj nikada nisam željela zlo... " Znam to.Hvala što si došla " - ljubi me u obraz... pogledam je, ali ono baš je pogledam, samo da memoriram neke detalje o njoj u svom kaotičnom mozgu.... " Vidimo se " - kažem, iako sumnjam.. ipak će živjeti kod mladoženje.. tužno je što ne znam hoću li je više ikada vidjeti.. Tužno je što često tako gubim kontakte s ljudima... Ljudi odlaze.. Onda nakon nekog vremena sjetim ih se, pitam se gdje su, što rade, kako su... Hoću li tako i za nju... Hoću li pitati druge ljude za nju, kao da nikada nismo bile prijateljice.. Vjerojatno.. I to je ono tužno..

Luda luda preluda žena, gdje joj je krajnji domet ostaje da tek vidimo... jupiii:))))) Stvarno mi je uljepšala dan:)

Nda... nisam baš preluda za točkama, ali za točkicama jesam.Imam tamno plavi šos već sto godina na sitne bijele točkice i vidim opet će doći na red da ga nosim.Nekada sam imala crvenu haljinicu na točkice, i da imam badić crni na bijele točke.Pa ja sam totalno in a kao nisam ljubitelje točki.Zapravo ne volim velike točke.

Uvijek je preotkačena i preluda za modne sladokusce.

Jedino mi Carlos nije jasan, čemu ono tajenje Gabi, pogotovo što ona i nije preluda za malom..

Uzimala sam prije kafetin, od toga sve prolazi, preluda tableta

Morala sam... jednostavno je preglupa i preluda... zivila je 35 dana... i mislim da je iz hidrotermalnih izvora.. a ne antartike..

Za mene su zapravo, prije nego što sam dospjela u peti razred i dobila nove predmeti, roditelji mislili da ću biti orijentirana prema geografiji i da će me profesorica iz nje sigurno obožavati.Pokušavam objasniti ovo, a da ne zvuči kao da se puna sebe hvalim - koliko sam mi je loše išla matematika, koliko god je moj, tada šestogodišnji brat zbrajao i oduzimao brojeve do 50 brže od mene, toliko mi je išla geografija.Kada smo nedavno pričale o tome, Evelyn je rekla " Da, sjećam se. (tog vremena). Stalno si furala atlase. " Istina.Iz nekih atlasa i knjiga koje sam imala kod kuće učila sam kartu svijeta, zastave država, glavne gradove i neka osnovna obilježja.Sjećam se dana kada sam s osam i pol godina mami na karti svijeta pokazivala gdje se nalazi Francuska i kako je zaprepašteno rekla da ne može vjerovati.Naravno da ne mislim da je to nešto posebno, ali za neko mutavo dijete kao što sam bila ja (a i ostala ako ću iskreno sa sobom) nije očekivano.Samo želim reći koliko sam voljela geografiju.Poslije u školi bi uvijek prevagnula četvorka umjesto petice (osim u sedmom razredu:)), ali profesorica koja je bila preluda, presimpatična i prestrastvena mi je u nekoliko navrata rekla da zna da ja uživam u zadacima vezanim uz geografiju i baš to, tako je to sročila - da moji referati " imaju dušu "