a znate šta mi je najgore. svađat se u nastavcima. e to baš ne volim. gle, sad se svađamo, ti imaš svoje vrijeme ja svoje i nek performans počne.ako misliš da nisi bio dovoljno dobar vjezbaj za idući. šta se imamo vraćat unazad. to samo znači da svađa nije bila uspješna. e pa mrzim kad svađa nije uspješna. al svi se svađaju stalno oko istog. moj tata će ispizdit svaki put ako tip nije krenuo na zutozeleno i trubit će ko manijak, ja ću ga šakom po ramenu i vikat nek prestane i posvađat ćemo se. ma ne sjela ja s tatom u auto više ako nije uvijek tako. mama će tati reći dva put tjedno da je predebeli i nek ne kupuje više te kobasice na što će on zivčano: ma najbolje bi bilo da krepam od gladi, ona će zalupit vratima i eto pokolja. prijateljica će mi se uvijek zaliti na isti problem, i nakon što sam joj na sve moguće načine objasnila da je u krivu, reći ću joj da je glupa krava i nek me ne maltretira više. ma to bih najrađe napravila al ne usudim se. moj pas će uvijek ukrast špek sa stola i onda ću opet provest sate s njim svađajući se jel to pristojno ili ne. bakice će uvijek nervirat mlade u tramvaju mladi će nervirat bakice. susjedi će se uvijek svađat oko buke, a djeca oko igračaka. igrači oko lopte, a menađeri oko para. ona će oslijepit svako jutro kad vidi njegove čarape na podu a on jer je kupila još jedne cipele. i nema tu pomoći... svađa je droga, ovisnost, ne mozemo bez nje, počne falit, bude premirno, monotono, dosadno. bude i opasno, al to je neki drugi svijet.... za taj ne zelim znat.