Njen pogled uzvratili su izrazi zaprepašćenja i zbunjenosti Artura i Trilian, rezignirano sleganje ramena Forda Prefekta i izraz najčistije gladi Zaphoda Biblbroksa. Možda parče plećke, predloži životinja. U sosu od belog vina? Ovaj, tvoje plećke? reče Artur šapatom punim groze. Ali, gospodine, moje plećke, razume se, zamukala je miroljubivo životinja, zar smem da raspolažem tuđom? Zaphod skoči na noge i poče da opipava i štipka plećku životinje, ne bi li proverio kakvog je kvaliteta. Ili, recimo, but stvarno je odličan, kazala je životinja. Negovala sam ga i jela puno žita, tako da na njemu ima dobrog mesa. Ona dobroćudno zarokta, ponovo zakrklja i poče da preživa, a zatim nanovo vrati hranu u stomak. Ili možda jedan paprikaš?, dodala je. Hoćeš da kažeš da ova životinja u stvari traži da je pojedemo? prošapta Trilian Fordu. Ja?? reče Ford staklastog pogleda. Ništa ja ne kažem. Pa to je stvarno užasno, uzviknuo je Artur, najodvratnija stvar koju sam ikada čuo U čemu je problem, zemljanine? reče Zaphod čija se pažnja prenela na ogromni but životinje. Naprosto ne želim da pojedem životinju koja stoji i nagovara me da to učinim, reče Artur. To je bezdušno. Bolje nego da pojedeš životinju koja ne želi da je pojedu. Nije stvar u tome, pobunio se Artur.