Bol u ruci bi me prenula kad bih se u zavoju uhvatila za rukohvat.

Iz sna ga je prenula supruga vrišteći i lupajući po staklu.

- Pa onda, Marta - prenula me Jelica iz mojih umovanja - valjda i ti više ne želiš biti stilistica, ni voditeljica, pjevačica, ni glumičica?

Prenula sam se iz misli nakon što sam čula da netko kuca na vrata.

Negdje poslije pola noći iz sna me prenula poznata melodija koja se kroz otvoren prozor uvlačila u moju sobu a dopirala je iz mamina cvjetnog vrta.

Iz maštarenja ga prenula je bol.

Djeca, a namijenjeno je predškolcima i osnovcima, po prilici do četvrtog razreda tek tada staju žagoriti, kao da ih je ta iznenadna ružna slika prenula iz zanesenosti i podpune posvećenosti gledanju, bez daha, u tišini.

Zazvonilo je na vratima i to je razbilo napetost, ženka se malo prenula i ja sam skočio na nju, bijesan što me želi prisiliti na sex, strgnuo sam joj suknju, potrgao gaćice, cijelu je izlizao, maznuo šibom par puta po guzi, kresnuo u svim pozama, a onda je opet zazvonilo, dugo, dugo..

Makedonca je od daljnjeg zlostavljanja spasio njegov uspavani prijatelj, kojeg je iz sna prenula prepirka iz sobe, piše portal Točka.

Kadikad se probudim usred noći iz najdubljeg sna, iznenada potpuno razbuđen, preplavljen stravom koja prodire do srži, kao da me sama smrt takla i prenula.

Sjećanje je kratko trajalo, tek koju sekundicu, kad sam se prenula i vidjela da još uvijek držim onu malu haljinu, svijetložute boje, čarlston kroja, nepravedno odbijenu, nijednom isprobanu (tako kaže teta iz salona), u ruci i dobijem poriv.. da je isprobam.

Ako bi se zastiđeno prenula iz tih sanjarija, onda joj bilo da je sada jur pred sobom nastojala ispričati drskost njegovu što se je usudio da joj progovori.

U ugodnom sanjarenju Salamandera je prenula melodija s mobilnog telefona« Čerge pokraj njega idu, prazna duša tiho jeca... »bio je ton koji je na premijerovoj Nokiji označavao poziv s Pantovčaka.

- Prenula me iz sna... da da divna slova, Vaš knev... u 6.23...

I šapne joj nešto na uho. Dražesna bestidnost, prenula se, priznajem da me hvata trema

Prenula se sama od sebe i zakukala:

Ili njen onaj zbog kojeg ga je tako okrutno prenula iz života.

Sat i pol prije nego što je Gajić ubio kćeri pa sebe u Zagrebu je izbjegnuta druga tragedija koja je iz sna prenula naselje Mikulići.

Sara? Prenula se i okrenula prema sestri i samo protisnula kroz zube sramežljivo: Oprosti.

Neko vrijeme je sve bilo O. K., a onda je ona opet zapala u letargiju, a iz nje bi se prenula samo kad bi počela da histerično viče na mene:

Prenula ga je zvonjava mobitela, netko trenutno nebitan i nevažan je pitao nešto na što nije mogao odgovoriti.

Tek za jedan trenut napola se prenula i kao u snu šapnula ime Čezarovo, no onda je opet pala u pređašnju nesvijest.

Razmišljala je kako da ispuni sljedeća dva i po sata.Išlo joj se na tu kavu.Neobičnu ne samo po tome što je prijepodnevna, već i po tome što s dotičnim nije imala prilike porazgovarati otkad su krenuli svatko svojim putem.Za tipkovnicom najdražeg elektronskog pomagala vrijeme joj je još jednom proletjelo, a činilo se kao da se još časak prije prenula iz još jednog šašavog sna i krenula put kupaonice.Na red je došao ormar.

Još je uvijek bila noć, kada se odjednom prenula iz sna.

Pa me onda prenula Myrtusina poruka...

Najviše pako poznalo se je da ju voli kad bi se prenula ljubomornost u njegovu srcu.

Stara teta prenula se iz drijemeža, kao da joj se sluh iznenada vratio, mačka je prestala presti, roditeljska srca na kratko su prestala kucati, prizor se bio zaustavio kao u bajci o Trnoružici kad su svi pozaspali bez obzira na posao koji su obavljali.

Svijetla kao da su ga pratila gaseći se za njime, u pokušaju lokalne privrede da uštedi koji kilovat struje, puštajući zoru da se probije kroz okrilje noći... sada bi netko mogao reći da ova pišćeva metafora gašenja uličnih lampi, simbolizira patnju našeg glavnog junaka... ali idemo dalje... u središnjoj gradskoj luci čula se samo tišina... u biti, nije to ona klasična tišina kada se nečuje ništa, već ona vrsta tišine u kojoj se sve čuje, a ništa ne remeti onaj mir grada koji se tek budi... galebovi su zborno pjevali iznad ribarica koje su ulazile u porat, kao da mole da im ostave koji komad ribe... jednolični rad dizelskih motora ribarica, probijao se do rive, oduzimajući usnulome gradu one posljednje trenutke sna... grad kako da je to razbjesnilo i u par slijedećih minuta spustio je u samo svoje središte nervozne vozače/dostavljaće koji su uvijek u nekoj žurbi, lokomotivu koja je žurila na susret sa svojim vagonima, ostavljajući iza sebe oblak crnog dima i svu silu ranoranioca koji su se dovezli u središte javnim gradskim prijevozom... grad se budio, a ljudi su još uvijek bili pospani... hodali su pognutih glava, zavućeni u svoje zimske ogrtače, makar je bio tek studeni... ali kao i što mu samo ime govori, baš je bilo studeno to jutro... truba nervoznog vozača, prenula je našeg glavnog junaka iz sanjarenja samo zato da bi vidio da je grad počeo disati punim plućima... rijeke automobila slijevale su se u samo središte, u očajničkoj potrazi za preostalim slobodnim djelom prostora, gdje će uparkirati svoje limene ljubimce dok trčkaraju gradom u obavljanju svojih jutarnjih obveza... vozilo javne gradske službe, od milja u narodu zvano, pauk... polako, ali sigurno dizao je svoju prvo dnevnu žrtvu nepropisno parkiranu na samom pješačkom prelazu u centru gradu... preko puta ceste, majka s malim djetetom u naručju, čekala je ispred bankomata u redu koji se stvori prvenstveno zahvaljujući postarijoj bakica, koja je sudeći po njenim gestikulacijama (a i po uzviku... DRUGI PUT ZAPIŠI PIN, BABO), zaboravila koji joj je pin i na kraju izgubila svoju karticu u njedrima bankomata... i sada se stvorila kolona... a malo djete je bilo nervozno, nenaviklo na ovakve jutarnje strke (još je ipak premaleno...) i svojim reskim, dječjim plačem budilo još malo onih pospanih na ulici koji su ili kasnili na posao ili negdje samo jednostavno žurili... iz obližnje pekare širio se opojan miris bureka i naš je junak odlućio da je vrijeme za marendu... pojeo si je jedan slasni mesni burek, sjedeći na klupici u obližnjem parkiću i krenuo pomalo dalje... s druge strane parka, majka se izderavala na svoje djete, koje se zaprljalo igrajući se u pješčaniku... ne kužim... pusti ga da se igra, a kada se djeto k ' o djete zasere, izderava se na njega... jadno djete... policijsko vozilo pod punom rotacijom i ratnom spremom, prošlo je centrom grada u slalom vožnji među autima koji su gmizali puževom brzinom samim središtem... opet neko sranje... pomislio je naš glavni junak, kupio si dnevne novine i sjeo na terasu obližnjeg kafića i narućio si kavicu... opet samo gluposti u novinama... jesmo li se dovoljno uvukli u šupak amerima... da li nas evropa još može malo dublje primiti... ma nema tog šupka u koji se naši političari neće ugurati... Da, da... samo donesi... lovu ću ti dati kada se vidimo... o čemu to konobar priča?

Prenula se iz misli i osvrnula oko sebe.

S redovječna konobarica je došla pokupiti šalice ostale nakon njih i prenula me mrljajući sa zebe, ali dovoljno glasno da je čujem: