Split današnjega dana mora ustati za preporodne ciljeve ostvarive samo zajedništvom onih koji ga iskreno ljube i razumiju.

Modernizatorske odnosno preporodne ideje prodirale su u Hrvatsku sporo.

Međutim, pjesma je izišla iz Gajeva kruga i krenula širom Hrvatske u svoj pohod prve budnice i preporodne himne nakon izvedbe u kazalištu 1835.

Kao uvod u izdavanje lista HKAD Hrvatska početkom 1905. objavljuje almanah pod naslovom Nepredavana predavanja u kojima su članovi društva iznijeli svoje preporodne ideje.

On je u svom kultnom Jezičnom savjetniku s gramatikom, koji je Matica hrvatska iz Zagreba izdala one preporodne 1971. godine, striktno savjetovao; bolje je: pažnja.

Tamo je osim posla učitelja obavljao i funkcije tajnika i blagajnika novoosnovane narodne posujilnice i hranilice, te se na taj način aktivno uključio u preporodne aktivnosti.

Njegov " Ričoslovnik " utjecao je na preporodni rad, posebno na preporodne ideje ilirskog pokreta utjelovljene u svojevrsnu nacionalnom idealizmu.

To, donekle, dolazi do izražaja i u njegovim književnokritičkim iskazima o hrvatskim pjesnicima, ali i u jeziku njegovih pjesama, u kojima nas štošta podsjeća na dikciju preporodne, Šenoine, Harambašićeve ili Kranjčevićeve lirike.

Preporodne ideje oduševljeno prihvaća još za školovanja u Szombathelyu 1834. U doba revolucije 1848. saborski je perovođa i glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona.

I danas ima prilike da ispašta svoje pogrješke, omalovažavanje duhovne snage Crkve i njezine preporodne vrijednosti.

Barem je u foajeu kazališta izložba mojih kazališnih plakata, prenesena iz Preporodne dvorane, koju je napravila Antonija Bogner Šaban, prigodom mog autorskog koncerta.

Dio dalmatinskog građanstva koji je prihvatio preporodne ideje sastajao se, razmjenjivao ideje i čitao preporodne časopise i novine.

Preporodne zamisli o osnivanju " učenog društva " izrečene u prvim desetljećima prošloga stoljeća u skladu s težnjama prvaka narodnoga buđenja, oblikovane su u zaključke Hrvatskoga sabora iz 1836. pa potom 1843, 1845. i 1847. godine, koje su vodile prema osnivanju ustanove od općeg nacionalnog značenja, najviše znanstvene i umjetničke ustanove: akademije znanosti.

Duh građanske, " preporodne " Hrvatske prigrlio je stari Dubovac kao omiljeno izletište.

Već kao student bio je suosnivač Bratovšćine hrvatskih ljudi u Kastvu, prve hrv. preporodne udruge u Istri, koja je poticala i pomagala školovanje hrvatskih učenika.

Interes za ovaj skup u gradu prvog hrvatskog novinara Nikole Dominika Budrovića (1765 - 1847), urednika ' Kraglskog Dalmatina ' - prvih novina na hrvatskom jeziku, te don Jurja Biankinija (1847 - 1928) koji je gotovo pola stoljeća bio urednik zadarskog ' Narodnog lista ' i uz to prvak preporodne misli u Dalmaciji, iznimno je velik, a iz raspoloživih informacija proizlazi da će tom prigodom u naš najstariji grad (utemeljen 384. pr.

19. i 20. st., paški kanonik, začetnik hrvatske preporodne misli i narodnjačkog pokreta u Pagu u 19. st.

Svaki je ljubitelj romantizma i realizma mogao pronaći nešto za sebe od radova koji je bave tipičnim obilježjima tog razdoblja, npr. Putopisna proza hrvatske preporodne književnosti, do radova koji pomalo izlaze iz okvira standardnoga tumačenja poput Rodno-spolni odnosi u romanu Posljednji Stipančići.

A kad se po njegovu završetku ponovno sastao Hrvatski sabor (1840.) da primi izvješće svojih poslanika, Sabor je ojačan snažnim usponom hrvatske preporodne politike i pod predsjedanjem banova zamjenika, tada zagrebačkoga biskupa Jurja Haulika, donio znameniti zakonski članak (XXIV: 1840) koji je glasio: Âť neka se kralj zamoli (za sankciju) da se u kralj. zagrebačkoj akademiji i po svim gimnazijama urede katedre čistog narodnog jezika (štokavštine) jer staleži smatraju za svoju dužnost da naš jezik većma uzgojimo da se tako istakne tip naše narodnosti.ÂŤ Isti je Sabor donio i znameniti zakonski članak XXVII: 1840. prema kojem se po primjeru Mađara imaju sakupljati dobrovoljni prinosi Âťda se narodno kazalište potpomaže i uzdržavaÂŤ.27

U ovakvim okolnostima u žarištu probuđenoga, ali i sve hrabrijega hrvatskoga otpora, a time i uspona Hrvatskoga narodnog preporoda koji se potvrđuje i već spomenutom Kuševićevom knjižicom kao i Gajevom Kratkom osnovom (...), uslijedila su ubrzo i druga zapažena djela mlađe hrvatske preporodne generacije.

Grof Janko Drašković u doba uspona hrvatske preporodne politike od 1790. do 1848.

Iz nje su proizišle različite druge preporodne ustanove, uključujući Maticu ilirsku (kasniju Maticu hrvatsku).

Iz budničko-davorijaške poezije izdvaja se Mihanovićeva Hrvatska domovina kao najznačajnija lirska pjesma preporodne lirike.

Viši kustos se u izlaganju kratko osvrnuo i na značaj Pomorske škole u Bakru, koja je 1917. godine dobila status akademije, a početkom 20. st. pada pod upravu Zemaljske vlade u Zagrebu, čime su preporodne inicijative naišle na uporište i u pomorskoj službi.

Međutim, započeo je već sljedeće godine novi carski apsolutizam (tzv. Bachov) koji je za jedno cijelo desetljeće odgodio započete procese preporodne politike, ali su oni ipak kasnije nastavljeni.

Za uspon je preporoda važno što u svakome broju Danice čitamo istaknuti politički moto ÂťNarod bez narodnosti jest tijelo bez kostiÂŤ, a tu su uz uvođenje štokavštine (1836.) i prelijepe preporodne budnice, kao primjerice, Gajeva Još Hrvatska nij propala/dok mi živimo i mnoge druge, a među njima je još iste godine (1835.) objavljena Mihanovićeva pjesma Lijepa naša domovino, danas hrvatska himna.

Na temelju izloženih činjenica vidljivo je da je grof Janko Drašković bio jedan od temeljnih graditelja hrvatske preporodne politike u doba njezinoga uspona (1790. ⠀ 1848.) te da je bitno pridonosio njezinu oblikovanju u smislu političkoga programa, ali i ostvarenjima, kako u izravnome političkome radu u Saboru, tako i izvanparlamentarnome radu ⠀ osobito osnivanjem središnjih preporodnih ustanova od kojih su najvažnije, među njima i Matica hrvatska, opstale sve do danas.

Bez doprinosa grofa Janka Draškovića teško bi se ostvario uspon hrvatske preporodne politike, a još manje njezini trajni rezultati, koji u svojoj biti vrijede i danas.

Za razumijevanje daljnjeg procesa uspona hrvatske preporodne politike, kao i uloge samoga Draškovića, važna je činjenica da je Sabor zapravo odbacio Gajev prijedlog, objavljen i u Danici, o potrebi osnivanja Društva izobraženosti ilirske (1836.) sa širokim obrazovnim programom na Âťnarodnom jezikuÂŤ, također i kulturološkim programom, koji je uključivao osnivanje knjižnice, muzeja, narodnoga kazališta, sakupljanje arhivske građe i drugo, te zatražio da Hrvatski sabor isposluje službenim putem kod Ugarskoga namjesničkog vijeća dozvolu za njegovo osnivanje.22 Prema glasnome zahtjevu konzervativne većine iza koje je stajao i sam Drašković, Sabor je odbacio ime ilirsko jer da Âť miriše po ruskuÂŤ, kako je to izrijekom upozorio zastupnik varaždinske županije Tomo Bedeković (16. kolovoza 1836.), i stoga je preformulirao Gajev zahtjev u Učeno društvo za proučavanje narodnog jezika i literature te u skladu sa zakonskim člankom IX.: 1791. zatražio i dozvolu Ugarskoga namjesničkog vijeća, no ona nije stizala sve do 1847. godine.

Premda mi ovdje nije namjera opširnije govoriti o značenju i bitnim sadržajima Disertacije, ipak ću za razumijevanje Draškovićeva doprinosa usponu hrvatske preporodne politike istaknuti da se Janko Drašković uz promociju štokavštine te isticanje gospodarskoga razvoja zemlje, kao njezine teritorijalne cjelovitosti, zalagao i za rješavanje temeljnih političkih stajališta koja je zastupao Hrvatski sabor u kreiranju svoje politike od kraja 18. pa sve do sredine 19. stoljeća (1790. ⠀ 1848.), ali i kasnije.13