Još iste godine započeli su sa sustavnom borbom protiv dostignuća novog preporodnog pokreta.

U svome danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih povijesnih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju-ubojstvu lokalnoga tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli-vodilje cijeloga našeg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.

Do početka preporodnog pokreta gornji sloj gradskog društva primorskih gradova, napose Splita, toliko se otuđio od svoga slavenskoga, odnosno hrvatskog zaleđa da je ponekom strancu izgledalo da se nalazi više u talijanskoj nego hrvatskoj sredini.

Naši napjevi imaju i različite utjecaje koralnog, crkvenog i glagoljaškog pjevanja, utjecaje talijanske i mediteranske melodije, utjecaje zabrđa i unutrašnjosti, ilirskog preporodnog razdoblja, suvremenih i popularnih pjesama.

Na temelju ovih podataka zaključujemo da je broj stanovnika iz 1657. (prije bitke s Turcima) dostignut tek poslije 200 godina, upravo na pragu preporodnog doba, i da se u preporodno doba do 1941. godine utrostručio.

U Vijencu od 20. ožujka 2003. tiskan je članak Gorana Ivaniša o Sidoniji Erdödy-Rubido, hrvatskoj pjevačici preporodnog razdoblja, ali su autor ili uredništvo naslovom »Još Hrvatska ni propala« i napose nadnaslovom »U ožujku 1833, prije točno sto sedamdeset godina, prvi je put javno izvedena čuvena Gajeva budnica« u prvi plan istaknuli upitan detalj, premda ne nevažan, iz biografije te umjetnice i istodobno povijesti hrvatskog preporodnog pokreta.

Ne odričući se teze o značenju preporodnog razdoblja u formiranju hrvatske umjetničke glazbe, onodobni su autori ipak gdjekad promicali i stajalište da preporodno razdoblje nije značilo početak razvoja hrvatske glazbe nego njezin nastavak.

Ova heraldička kombinacija simbola vrlo je česta u grbovima hrvatskih obitelji, pa je kao jedan od najtipičnijih heraldičkih elemenata za hrvatsku heraldiku unesena u grb hrvatskog preporodnog pokreta.

Pisao je o prošlosti Istre od doseljenja istarskih Hrvata do njihovog preporodnog buđenja.

za povijesni početak uzima se 1830. godina, ali u pripremnu fazu računa se napoleonovo razdoblje, ausrtijska vlast nad dubrovnikom, dopuštenje ćirilice kao pisma, osnivanja škole i dovođenje u dubrovnik popa đorđa nikolajevića. ovaj je, osim škole, svoje ideje širio preko lista " Srbsko-Dalmatinski Magazin ", preporodnog glasila. njegova je zasluga prepisivanje i krađa mnogih arhivskih dokumenata kojima je dokazivao tezu o dubrovačkim književnicima kao dijelu srpske književne baštine: ' Spisatelji dubrovački koi su Srbskim jezikom, a talianskim slovima pisali ', a tu je sve dubrovačke pisce strpao u srpsku književnost, nazivajući ih " Srbljima zapadne crkve ". oslanjajući se na vukove teorije i porfirogeneta kao jedini povijesni izvor, stanovnike dalmacije, dubrovnika i boke proglasio je srbima: " Mi smo ovejani čisti srbi.

Autor je nekoliko važnijih programatskih tekstova preporodnog pokreta (Ilirizam i kroatizam; Njekoja glavna pitanja našeg vremena).

Tako su se i nazivali iako su u nacionalnom pitanju bili nazadni koji su ime kajkavsko-horvatskog regionalizma i tradicije osuđivali ideje i tekovine naprednog preporodnog pokreta.

Nema sumnje da je njihov otpor protiv preporodnog Pokreta velikim dijelom ponikao iz iskustva kojeg su pod ilirskim imenom doživjeli prije Gajeve gneracije, iz razdoblja Ilirskih provincija.

Već 1841. godine započeli su sa sustavnom borbom protiv tekovina novog preporodnog pokreta.

Neka obilježja preporodnog razdoblja nacionalnog preporoda u Varaždinu (1838. - 1848.), rad koji potpisuje Ivančica Jež, na temelju Hrochovog modela periodizacije nacionalnih pokreta problematizira preporodno razdoblje nacionalne integracije u Varaždinu.

Popijevka je skladana na stihove pjesme Horvatska domovina Antuna Mihanovića (1796 - 1861), preteče i suputnika hrvatskog narodnog i književnog preporodnog pokreta, objavljene 1835. godine u desetom broju književnog lista Danica.

Uz njih su na prošlost podsjećale i zgrade iz novijeg razdoblja, iz druge polovice 19. stoljeća, kao što su palača Biankini, obitelji don Juraj Biankinija, urednika preporodnog Il Nazionala/Narodnog lista, te palača i mauzolej povjesničara don Šime Ljubića, jednog od prvih šesnaest članove tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti koje je Hrvatski sabor imenovao 1866. godine.

Arhitektura preporodnog razdoblja specifična je po nekoliko obilježja.

Treba imati na umu da je Trnski pjesmu pisao u vrijeme preporodnog ilirskog razdoblja kada je tek nastajao standardni hrvatski jezik na štokavskoj osnovi i to je odredilo njezin jezični oblik.

Nema napretka bez pravih rezova, nema ni poroda bez porođajne muke, a nema ni preporoda bez preporodnog carskog reza.

Vrlinov), franjevac i pjesnik istar. preporodnog pokreta, te msgr. A.

Autor članka u »Vijencu« se u datiranju prvog izvođenja Gajeve pjesme pozvao na one radove Franje Kuhača, prvog povjesničara glazbenog života preporodnog razdoblja, u kojima je on nastup Sidonije Erdödy stavljao u godinu 1833. Pri tome se Kuhač pišući o zbivanjima od kojih je do tada (1882) proteklo već pola stoljeća nije oslanjao na prvorazredna povijesna vrela, već na podatke koje je dobivao od »Gajevih suvremenika«, pa i iz razgovora sa samom Sidonijom Erdödy-Rubido.

Hrvatski narodni preporod - ilirski pokret čiji službeni početak označava 1835. godina kada je začetnik i vođa preporodnog pokreta dr. Ljudevit Gaj objavio prvi broj Novina horvattzskih i Danicze, nosio je društvena i politička obilježja koja su unijela temeljne promjene u tadašnje prilike u Hrvatskoj.

Međutim, tada nije nastala čitava pjesma, već samo njezina prva kitica programatskog sadržaja, koja je poručivala: Hrvatska je sada mala i pocijepana, ali cilj je preporodnog djelovanja da ona postane jaka i ujedinjena kao što je nekoć bila.

Gajeva Još Hrvatska ni propala bila je prva preporodna budnica i istodobno usprkos zabrani njezina javnog izvođenja himna hrvatskog preporodnog pokreta provođenog prvih sedam preporodnih godina pod ilirskim imenom.

U historiografiji o početcima hrvatskog preporodnog pokreta i o povijesti glazbe preporodnog razdoblja, te o početnim nastojanjima mlade skupine oko Ljudevita Gaja na stvaranju preporodnog raspoloženja, nezaobilazan je podatak o mladoj plemkinji Sidoniji Erdödy (kasnije udatoj Rubido) koja je prilikom svog uvođenja u zagrebačko visoko društvo, u kojem je vladao njemački jezik, otpjevala dvije pjesme na hrvatskom, od kojih je jedna bila Gajeva »Još Hrvatska ni propala«, izazvavši time mali društveni skandal, ali također »frenetični pljesak rodoljuba«.

Pokatkad se dobiva dojam da je, manje radi nevolja koje su mu, također s razloga neznanja, uzrokovali suvremenici, a mnogo više zbog posebne uloge koju je s pojedinim svojim ideološkim postulatima odigrao u vrijeme našega preporodnog romantizma, Vitezović na neki način prisilno izopćen kao svojevrsni prevladani romantički konstrukt što je, izvršivši svoju svrhu (poput, primjerice, određenih književnih djela toga vremena), ugašen i arhiviran jer za njegovo postojanje više i ne postoje društveni uvjeti, a stoga ni zanimanje javnosti.

Očigledno bi onaj, za ovu priliku, izmišljeni Uvod u Vitezovića ponajprije našim institucijama u neko skorije vrijeme trebao skrenuti pozornost na činjenicu da je Vitezović još uvijek tu među nama, možda i ponajmanje među vlagom nagriženim rukopisnim arcima povjerenima na čuvanje pedantnim arhivarima; da je naš suvremenik kako posredstvom najtiskanijeg i najproučavanijega svoga djela, tako i kroz pojedina nasljeđa našega, vitezovićevski usmjerenoga, preporodnog romantizma u danas lako unovčljivome kič-domoljublju ili podjednako olako shvaćenoj pravopisnoj pomutnji na pozadini koje se rađa najmodernija inačica hrvatskog jezika s light prizvukom globalizacijskog chattanja.

U sklopu uspona ilirskog književnog pokreta veliku ulogu imala je posebna skupina tekstova iz 1842. godine. to su bili programatski spisi u kojima su istaknuti ilirci i narodnjaci nastojali izložiti osnovna shvaćanja preporodnog pokreta u cjelini i Ilirske stranke posebno.

Prema tome, spomenuti su spisi narodnjaka imali donekle obrambeno značenje jer su u nedostatku formalnog programa, trebali detaljnije izložiti ciljeve preporodnog pokreta.