Tuđman odlazi " ilegalno " u Švedsku, prima ga državni tajnik Carl Bildt, a do dana današnjega nitko se ovdje nije javno zapitao, pa napisao jedan od nebrojenenih hrvatskih eseja, jer Hrvati su svjetski prvaci u esejiziranju u iznošenju kojekakvih zapažanja i uzgrednih opaski, o toj neupadljivoj epizodi u kojoj kasniji prvi hrvatski predsjednik, za najžešćega progona Hrvata u 20. stoljeću - a to su sedamdesete - putuje po Europi, godinu za godinu, održava sastanke s emigracijom i stranim državim službenicima, a da se nitko ne pita kako to on, taj budući prvi predsjednik nezavisne Hrvatske države unatoč toj okrutnoj Udbi putuje po Europi, a kasnije i Americi, slobodno, u domovini nekažnjeno, bez konzekvenci, navodno putovnicom prepravljenom rukom znamenitog falsifikatora koji je u građanskom životu glavni urednik Glasa Koncila, i nitko u javnosti ni u policiji ni u Partiji ni u Jugoslaviji općenito o tome ali pojma nema, nego odjednom, iz vedra neba, Tuđman postaje predsjednik Hrvatske