Tako se, primjerice, skulpture naše najznačajnije kiparice Marije Ujević Galetović u instalaciji ' Meta II ', umjesto na ogledalo, naslanjaju na bijeli betonski zid, instalacija Dalibora Martinisa nije postavljena u zamračenoj prostoriji, a kružne površine Dubravke Rakoci koje bi trebale biti presavijene i kao takve ulaziti u dijalog s arhitekturom i prostorom to nisu, što uvelike mijenja smisao njezinog djela.