A taj rečnik, posebna je vrednost ovog štiva, putokaz poput onog na poleđini porodične fotografije bez koga teško da bismo i sebe prepoznali jednom kad se nakupe godine.Na Žebeljanovim " fotografijama " jasno se, medjutim, raspoznaju muški i ženski likovi - prvi, upadljivim prisustvom, a drugi ili potpunim odsustvom ili tek kao slučajnim izlaskom pred objektiv; prvi, po pravilu, u pozi praktične strogosti i grubosti, koje reflektovane na svet životinja zatičemo u pomenutom SATANAILU, UMIRIVANJU KERUŠE i KONJSKOM GROBLJU ili kao vaspitni princip primenjene na samom junaku - piscu (ZBOGOM ŠKOLO); drugi, odnosno, ženski likovi na stranicama knjige žive s blagošću i potpunim razumevanjem kakvo može da ima samo majka, koja se retko oglašava, ali kad progovori, govori u ime svog jedinca (ZBOGOM ŠKOLO), sa strpljenjem i miloštom, koje dete prepoznaje u tetkinoj blizini i pamti u ukusu kompota, atmosferi salona s foteljama od pruća, u velikoj avanturi po pijacama prestonice (TETKA DUŠIČINI ŠTENDERI, TAZE HLEB I DVA RUČKA...). Šteta je što Petar Žebeljan nije ranije prikupio hrabrosti da objavi svoju prvu knjigu.