uvijek sam bila lijena pisati dnevnik. kampanjac. a jezik stalno svrbi. sreća pa se dnevnik može pisati slikom, škrabati, u ovom slučaju. moja ljetna bilježnica sva je od sliko-pisma, tu i tamo nečitkog i zamućenog, zrnatog, presvijetlog ili pretamnog. ove fotografije su nastale iz čiste lakoće, jer takav bi trebao biti ljetni stil. tako piše u časopisima. jednog lijepog proljetnog dana, negdje u srcu hollywwoda, zaljubila sam se. malo. kineskinja, crna, sva plastična, sva nesavršena. samo 25 $. tek istočna imitacija ruske sestre: lomo holge. ime joj je woca. već je nekoliko ljeta nosim okolo. ne voli mrak, ne vidi na blizu, njene plastične oči svijet vide zrnato i pomalo mutno. zajedno smo napisale ove stranice, naše ljetne lancune, na zidu segment, prolog, početak jer ljeto miriše na lancune rastrte između kuća, na sol i koperton, na prazne vedute morskih mjesta tu i tamo čovjek, dijete, beštija, kuća