odlucila sam se uhvatiti u kostac s temom zbog koje me se inostrani kolega boji i misli da sam luda... vjerujem da je to stav vecine, ali samo pretrazivanje interneta pokazalo mi je da nisam jedina. dakle, lezimo mi na kaucu i odjednom zasvijetli on meni malo. pa sam se sjetila da sam imala fazu kada sam redovito na ljudima oko sebe vidjala tzv. auru. i to na cudnim ljudima, npr. nekim profesorima, prijateljima, prolaznicima. i nikad me to nije zbunjivalo, dapace. bilo mi je prirodno. vidjanje aure nije automatski znacilo da je ta osoba dobra, ovisilo je stvarno o bojama i zvukom koji ju je povremeno pratio. a nisam ni znala da je to sve vec opisano. dakle, kada malo pogledam, od vas koji citate moje pizdarije, isto se dogodilo da sam to primjetila. i to ne sistemom koji oni predlazu (koncentracija, zatvaranje ociju, fokus, blabla...), nego bi samo iskocila u jednom trenutku u moje svijesno stanje, i to potpuno prirodno. inostrani kolega je naprimjer zracio malo, ali vidjelo se. uglavnom, ako vas zanima, evo skracenog izdanja: