U vrijeme dok smo studirale bile smo Sonja i Sonja... ona je išla na pravni, ja na likovni... beskonačne kave, pretresanje intime, sjećanja iz djetinjstva, analize postupaka... to je trajalo oko godinu, dvije... dok nismo sve izanalizirale... onda smo našle dečke... otkrile seks... nikad više nismo se družile... uskoro ona je odeslila iz Rijeke... ipak se rado sjećamo jedna druge... to je moja prijateljica iz prošlosti... ona sad živi u Zagrebu, bavi se filmom... ja u Rijeci, radioničarka... zaista rijetko se vidimo,... a onda me ona nazvala nedavno u Rijeci sam, ajd ' dođi na kafu... a ja sam bila u Rimu taj čas, u Panteonu... gledala u onu rupu u kupoli, divila se arhitektonskom čudu... Draga Sonja... a onda mi je sinulo - nije čudo da me njen poziv zatekao u Panteonu... za mene je ona bila poput božanstva, onaj ravan pravilan nos, inteligentan ozbiljan pogled... sve što je Sonja imala reći meni je bilo važno... naše prijateljstvo obilježila je neka intuitivna veza...