Za svaki sat i za svaki dan, njen laki marš osluškuje za me, a ja samo mislim o sličnosti i o tome hoće li se jednom, govoreći malo, prostranim dlanom, podastrijeti pod moje prste, da je zabilježim perom, da je zabilježim onako požudno, tamo gdje sam i sama postala himna, tamo negdje, da je pretvorim u kucanje...