Po meni vjera je overrated.... iako u životu vjera (čitaj povjerenje, ili čitaj pozitivan i optimističan stav) je vrlo važan aspekt ugodnog i opuštenog putovanja kroz naše dane, što se tiče naše samospoznaje je prepreka. vjera kao stanje je ono u kojem budimo svoje potencijale jer se nemamo više ni na šo osloniti. tu, pred ponorom, odabiremo vjerovati jer moramo, a ne zato što to źelimo. to je mistični trenutak vjere.u kojem susrećemo moć, preusmjeravamo pogled preko ponora. što je bit rjeći potencijal - pristup znanju. bez spominjanja srca nismo govorili o vjeri. ni o znanju. ni ljubavi - mudrosti. um koji pratimo nije u stanju izvršiti promjenu. prići potrebnom znanju za.istu, pa je recimo crv sumnje dobar ptatioc.razumu, čuva.da potpuno ne zastranimo. u opsjeni. ali sumnja kao metoda spoznaje lako postane prepreka, opsjena samoj sebi. gdje čivjek više ne pristupa istini bez mehaničkih potvrda iste. - jedna od zadaća u pristupu stvarnosti je prepoznavanje sklonosti usvajanja istine, uvjerenosti, I njihovih autoriteta i pripadne situacije u koju nas to dovede. - sumnja i preispitivanje nisu isto. potonje se odnosi na sugeriranu stvarnost, i suočavanje s iluzijom, na istine koje izvrću čovjeka kao biće svjetla. na dogovore o stvarnosti za koje nitko nije traźio naš pristanak.