A evo, počela je nova godina, naravno da je došlo do promjena u strukturi kolega na faksu tako da već danas vidim da i neki novi ljudi ulaze u društvo i to mi se čak sviđa jer oni koji me imalo znate, znate i to koliko lako meni oko padne na nekog: cerek: Ma zapravo više volim ovo vrijeme dok traje faks, nego ljeto, svaka čast moru, kupanju i mojoj dragoj Dalmaciji, ali u to vrijeme mi uvijek nekako isplivaju na površinu problemi s nekim osobama koje me okružuju, i koliko se god ja trudila da neke stvari prevalim i zaboravim ne ide pa ne ide... zato se nadam da će nova godina (i akademska i ova blogerska) i nova poznanstva donijeti nešto pozitivno u ovaj moj svijet...

Prevalim put od kojih sat vremena pješke, kroz čitavo područje festivala, kamp, parking, sve do stajališta autobusa kad saznam da autobus više ne vozi.

Dosta mi pomaze vjezbanje u teretani, jel se opustim i nema grceva u zelucu, i mozda malo cudno opusta me voznja autom, posto nekad prevalim duze relacije, meni je voznja autom uvijek opustajuca, smiruje me..

@space... ti koda nisi nikad bio na tehnickom pa svaki put ti I UPISU kolometre zato i mozes otici u bilo koju SZTP i provjeriti kilometre @dturina... te " procjene " uopce ne moraju biti tocne. ja svaki dan idem autom na posao (mali benzinac) i prevalim 18 km otvorene ceste. u grad uopce ne ulazim. a 30 t km je jako puno bez obzira bio to dizelas ili ne. pa ako imas dizelasa ne moras ic okolnim putem na posao ja svaki dan prevalim cca 45 km do posla i nazad, svaki drugi mjesec prevalim jos cca 600 km preko vikenda i ne natucem preko 15 t km godisnje.

Nisam još isprala ni sol sa kože i kosa mi je svezana u nekakvu čudnu tvorevinu na vrhu glave jer se u ništa drugo nije htjela dati uobličiti nakon vikenda potpunog opuštanja, toćanja i praćakanja, uživancije u svemu što ljeto donosi te blagodarno prinosi žrtveniku Dionizijevom ili Bakhovom, Panovom i Afroditinom kako vam drago, izaberite si već po svom guštu self-indulging božanstvo.:) I evo pišem odmah, prije nego dođem sebi, jer se bojim da će mi misao pobjeći prije nego je prevalim preko tipkovnice pred vaša očesa, budući mi je mozak trenutno prilično kratkoročan i fjakast od bakanlijskih opita i sunčevih zračenja...

I danas odlazim samo na putovanja koja su uvjet da dođem do nekih rezultata: prevalim razdaljine, promijenim prostor, posjetim druga mjesta.

Nekako to u sebi šutke prevalim.

Uz to svakodnevno prevalim bar 20 km biciklom.

Moje je samo da gledam da iz šupljeg prevalim u prazno... ili kako bi to rekli idoli... rijetko me viđaju s devojkama... ali ipak nisam sama... (vivax 19.03.2008., 13:54:34)

Stanje duše: Dođe mi da vrištim i onda se prevalim na pod od smijeha ili da me netko dobro iškakulja, iškakljica, (i neznam ni ja koji nazivi još postoje =)) pa da vrištim od smijeha jer sam jako škakljiva =) Ne, ovo neće bit neki depresivni post, o nekim sjećanjima, o nekim događajima i tako tim stvarima...

PITANJE: Vozac sam Peugeota 206; 1.1; 2000. god. (39 000 km) te imam nekolicinu pitanja koja bi mi uvelike olakšala održavanje automobila s obzirom na to da svakodnevno prevalim cca 140 km.

Prevalim se na bok, mobitel stisnem šakom, strpljivo timarim uspavane trpavice.

Mislio sam da ću izdržati i ne javljati se prije nego što danas prevalim polovicu predviženog puta.

A ja petnaest godina nikako da prevalim taj novo - stari naziv trga preko jezika.

Zar da prevalim stotinjak kilometara zbog dva zalogaja i šalice kave...

Jel onda više pomognem Hajduku tako da prevalim 1.000 km ili tako da platim 3 eura za stream?

Istovremeno me podilazi jeza i trazi me da na svako " KRAAA " prevalim mantru odbijenicu preko usana jos sanjivih od hrkanja... " Nabij si to u supak ".

Tjedno prevalim 1500 do 2000 tisuće kilometara

Nema šanse da preko usana prevalim sve ono što sam namjeravala, jer naravno posao je uvijek na prvom mjestu.

Sve navedeno dalo je neke rezultate, ali... nikako da prevalim stotku.

Sve u svemu, uvijek kad iza sebe prevalim taj put od 365 dana i zakoraèim u još djevièanski netaknutu godinu, u kojoj je sve još moguæe i ništa nije izvjesno, osjeæam se velièanstveno.

Još do prije nekoliko dana, nalazio sam sebe pritisnutim uz zid nemoći i nerazumijevanja zbog neznanja i nemogućnosti rješavanja jednog vrlo zamršenog problema kojega sam svjesno ili nesvjesno odbacivao za neke bolje dane, ali eto možda je sazrelo vrijeme da to konačno prevalim preko usana ili tipkovnice svejedno, jer imam osjećaj da mi guranje glave u pijesak ili ignoriranje stvarnog stanja u konačnici neće donijeti ništa dobroga.

Prebrzo mi je to prošlo. sad trenutno tražim neki managerski specijalistčki studij di mogu platiti previsoku školarinu, ali da me ne jebu i da se da proći bez učenja.Hrvatska posla reklo bi se, ali shvatio sam da ono što mi treba sam vrlo detaljno i studiozno prevalim, tako da želim se papirnato bekapirati i onda se posvetiti vlastitom razvoju

I onda dođe nedjelja, igramo nogomet i mali Bobo (koji uopće nije tako mali, ali je bio i jedan veći Bobo u društvu) mi stisne nogu uz rubni kamen, ja se prevalim, vidim i sam u glavi kako je to super smiješan pad bio, ali znam odmah i da sam slomio nogu

Pogotovo ja imam poprilične izdatke jer godišnje prevalim duplo više kilometara nego što je prosjek hrvatskog građana.

Sada, jedva prevalim preko jezika riječ baka, i to većinom zbog majke mi.

Prevalim pseto na trbuh, vdim da je ženka, ma to je Azra 100 %

već se dugo vremena nisam prihvatila tipkovnice pa da stavim koju pametnu na papir, al eto i po ne znam koji dan za redom premorena i pomalo iscrpljena sjedim za ovim svojim malim laptopom i buljim u njegov ekran dok mi se vid već sam ne zamuti kaj je preveć je preveć nemrem više oćoravila bum sjetno gledam kako da se ubacim u krpe ono, sam se prevalim na krevet i niš me ne bu zdiglo tak skoro tak se ja nadobudno nadam jer koji put baš zato kaj sam kaj konj umorna nisam u stanju ni spavat kako treba žalosno je to kad bi se baš trebal odmorit nemreš ni za vraga..

Dakle, imam pola sata da se spremim i prevalim put do Utrina, za koji mi je u prosjeku potrebno četrdestipet minuta.

Ljudi moji, zene i muzjaci, mene koja se smatram tolerantnom Istrijankom, u posljednje vrime nerviraju Jorasove pizdarije.Dode mi da pjeske krenem i prevalim ovih sezdesetak kilometara te sutra sadim ruzmarin i lavandu u one zardinjere.