Auuuh, ne znam da li trebam spomenuti i ovog... ovo je bio bizaran slučaj, pun apsurda i neočekivanih obrata: nije mi se taj tip svidio na prvu loptu... istinaibog neki put podlegnem jednom materijalističkom poimanju i npr. privuklo me ovom tipu njegovo obrazovanje... mislila sam da je veliki um... prevarih se i u tome J... a nije mi bio zgodan iako su kumice većinom otkidale na njegovo skladno građeno tijelo... ali njegovo tijelo kao da mu nije pripadalo... nije bio gibak, pomalo ukočen... ono što mi se najviše sviđalo bio je način na koji on mene gleda... kao da me obožava... to me motiviralo da budem još ljepša, još zanimljivija... voljela sam sebe gledati kroz njegove oči, bila sam lijepa iz tog ugla... iz sadašnje perspektive, ovaj primjer mi govori da sam tad trebala jednostavno nekog da mi pruža pažnju, da me emotivno hrani... npr. nakon izlaska tražio je da mu se javim da sam stigla kući, jer će se brinuti... uhhh, ne volim to ali s druge strane, već dugo, dugo nitko se nije brinuo za mene i tako rado bila bih mala i slaba, oslonila se na njegovo čvrsto tijelo... preuzela tradicionalnu ulogu, dala mu dio svoje snage, uljuljkala se u sigurnost... ali tip je iznenada promijenio ploču, taman kad sam se navikla na tretman i prihvatila ga, postao je neobjašnjivo hladan, čak i grub... za mene je ovo bilo apsurdno... tek što me otopio, on se počeo povlačiti... nisam razumjela... tražila sam da bude logičan... nije bio... ja to ne razumijem... mislim, ustvari potpuno sam sigurna da je ovom frajeru falilo par ključnih dasaka u glavi... u trenutku kad bi se kretenski ponašao, poput papige je ponavljao: stalo mi je do tebe... božemoj, ionako mi se nije sviđao... obezvrijedio mi logiku i povrijedio ego (na toj razini su se kretali moji osjećaji prema njemu)... stalo mi je do tebe... nemoj me zasmijavati bejbe... ti si potpuno lud... ja odoh, nisam ti majka pa ne moram voljeti luđaka...