U tom smislu, nema razlike jesmo li ovisni o radu ili ga preziremo.

Preziremo sud u Hagu izreče mu kaznu blagu.

Zato budimo jedni drugima pomoć, ne prezirimo jedan drugoga, ne preziremo siromahe, slabe i bolesne, odbačene i prognane.

Ponuđeni kulturološki šok tresnuo nas je spoznajom da premalo cijenimo: - obitelj (koja nas gnjavi i navodno sputava u mnogočemu) - školovanje (koje često puta preziremo) - prijateljstvo (oko kojeg se premalo trudimo) - novac (koji mislimo zaraditi linijom manjeg otpora) - odjeću i hranu (oko koje postajemo nepodnošljivo izbirljivi).

Oni koji su to radili iz drugih pobuda su zli junaci iz bajki, poput Pepeljugine mame ili koga već... primjere iz susjedstva ili rođene obitelj preziremo u tolikoj mjeri da ih niti ne smatramo ljudima nego žoharima.

Ako mrzimo, svađamo se, preziremo, osuđujemo, ogovaramo, psujemo, ne znamo opraštati...

Koliko god htjeli pobjeći od onog što samo deklaratorno preziremo, u srži smo Balkanci, ali to ne znači da se u isto vrijeme ne možemo zabaviti ismijavajući vlastite nedostatke i upražnjavajući krkanstvo u kontroliranoj atmosferi.

Postoje mnoge zabrane, nama pomorcima čudne i nerazumljive i koje preziremo.

Zivimo " asimismados " u najlipsen gardu na svitu, preziremo vlaje, bosance, o ostalim juznjacima da i ne govorim.

Premda se u Sjeni kriju i veliki potencijali, talenti i slično, ona je, kaže teorija, skladište u koje smo pobacali one svoje značajke kojih se sramimo, koje preziremo i koje ni sami sebi ne želimo priznati (ubojite misli, požudu, pohlepnost, sebičnost, lijenost, jednom riječju, svih sedam smrtnih grijeha zajedno pa i gore od toga), a sve to si ne želimo priznati jer želimo o sebi razmišljati kao o, možda ne baš savršenim, a ono barem zrelim ljudima koji stvari (i sebe) imaju pod kontrolom. (Sjena se očituje kao nešto što pripada našem najsvojstvenijem obilježju, našoj najdubljoj karakteristici, premda smo nerado spremni ako uopće i jesmo prihvatiti takvo što.

Kajmak mi je bio noćna mora... danas je druga priča, za ćasu kajmaka dala bi ' pola dupeta... stvari se mijenjaju... ljudi se mijenjaju... moja tetka je danas spora, depresivna žena, beživotnog oka... nije što je jako stara... nego je ubiše... loša sezona... koja traje godinama... ali nije to opravdanje... u mojoj familiji preziremo slabu sortu...

G, polazi prvi razred privatne srednje škole, priznaje: Među nama (njezinim prijateljicama), preziremo one djevojke koje se bave prostitucijom.

Ništa nas ne može više iskušati nego uspjeh onih koje, iz dobrog ili lošeg razloga, preziremo.

Ne da preziremo zemlju, prirodu, tijelo, sve je to dar Božji, ali ne zaustaviti se na tome kao da je to vječno i jedino vrijedno, cilj svih naših napora i ulaganja života istaknuo je biskup.

Ali postoje, najmanje jedna konvencija socijalna koja implicira LAZ upotrebljava LAZ definira u normalnome ne tromatiziranome drustvu kaj zovemo \ " uctivost \ " ili \ " savoir-vivre \ " Toj i tim osobama koje preziremo, ne slazemo bilo politicki ili drugih domena, mi se obracamo sa postovanjem, dragi prijatelju prijateljica, ili na dosadnome rucku, izlozbi koji nas ostavlja hladno kao mramor. To nema nikakvih posljedica za osobe i drustvo, vec toleranciju, sprecava mrznju i vrijedenje.

Tok jo ono u šta se budimo, ono što preziremo.

I ako se, umjesto da je slušamo i tražimo, oglušimo na njen poziv i izbjegavamo je, i ako je, umjesto da je častimo i ljubimo, preziremo i vrijeđamo, kakva je naša okrutnost, i kakva nas čeka kazna već na ovom svijetu

Ako neki čovjek ne postupa po moralnim standardima, tad smo na njega ljuti, ili ga preziremo, i možemo zahtijevati od njega da postupa po moralnim standardima.

A mi možda često u svojoj oholosti i umišljenosti olako prosuđujemo i osuđujemo, preziremo i omalovažavamo druge.

On je heroj i antiheroj, purger i boem kojega slavimo, ali i hipsterska propalica koju preziremo.

Bojim se da sami sebe često ne poznajemo, da sami sebi nismo jasni u svom identitetu, te se lakomisleno poigravamo i preziremo svoje baštine.

A da parafraziramo jednog književnog klasika pravo da preziremo ne mogu nam oduzeti... također ne briga slugane na vlasti.

Ali je drugo nešto zbog čega ga ljubimo, a drugo nešto zbog čega ga preziremo.

Ne zaustavlja ništa, dabome, osim možda sebe sama - život teče dalje bez obzira jesmo li kukavice ili junaci - sve pred čime zatvaramo oči, što niječemo, klevećemo ili preziremo-pridonosi na kraju našem porazu - ono što se čini ružno, bolno i zlo, može postati izvor ljepote, radosti i snage, ako mu pogledamo u lice bez predrasuda. - svaki je trenutak zlatan za onoga tko ima oko da ga prepozna - čovjek koji priča o svom životu nije više onaj koji je doživio opisane događaje - čovjek ponekad prevali i najveće puteve a da se ni ne pomakne s mjesta - pojedinci prožive za nekoliko minuta koliko neki drugi za cijeli svoj život - umjetnost pripovijedanja samo je drugi oblik općenja - dok se vučemo dalje (kroz život), mi sa sobom nosimo mrtve slike živih trenutaka iz prošlosti. - hladna vatra seksa gori u nama poput Sunca, nikad nije posve ugašena - kad bismo do kraja shvatili da se grozničava djelatnost koja ispunjava zemlju i nebesa oko nas, neprekidno i nesmiljeno nastavlja i nakon smrti - bismo li se u bilo čemu susprezali?

Još uvijek sijemo mržnju na sve oko sebe, još uvijek preziremo narode koji su sa nama živjeli u Jugoslaviji i još uvijek se busamo u prsa sa HRVATSTVOM

A onda nadvisujemo i sebe, postanemo indiferentni, preziremo druge.

Kad po svojoj pameti, mimo Boga, pokušamo složiti svoj svijet, kad po svojoj logici, protivnoj Božjoj, gradimo društvo, kad slobodu koristimo za odabir robovanja ili je poistovjetimo s anarhijom, kad apsolutiziramo vlastita prava a preziremo dužnosti, kad svojoj volji želimo podložiti Boga, kad svoje vrijednosti stavljamo iznad Božjih tada stvoramo kaos, zbrku, nemir, svijet smo okrenuli naopačke, izopačili čovjeka i zakoračili u pakao.

Može se sleći ramenima (...) Ali prihvatiti bakšiš od onoga koga preziremo, a u međuvremenu se šapćući praviti da se bogatimo u interesu slobode... ÂŤ, dakle, to je najkarakterističnije, ponašanje vrijedno prijezira.

Preziremo nejake seljake, urbane činovnike i

Preziremo svoj život jer nemamo hrabrosti oduprijeti se, postati slobodni, imati svoje JA.