Jedan je napokon dočekao pobjedu u novom timu, a drugi se opet lavovski borio i točno se vidjela njegova iscrpljenost nakon izlaska iz bolida, naravno pričam o Raikkonenu i Alonsu.

Ma ne znam ni da ti pričam što je sve bilo oko vezira i po poslanicima

joj sokole sokole... to nije offtopic ja samo pričam što bi željela biti

Pravo je pitanje: Zbog čega bih ja mogao imati potrebu da nekome pričam neke svoje događaje koji nisu objašnjivi ljudskim mjerilima???

Dok se vozimo pitaju me kako je bilo, što se dešavalo ovih mjesec dana, a ja pričam i pričam ali kako objasniti onom tko nije vidio tu bijedu na svakom koraku, kako se tamo živi, ali opet kako su ponosni, sretni i gostoljubivi unatoč svemu?

@jugoslavenn: Mislim da bi trebao biti dovoljno zrel da se mani ovakvih izjava, a da ne pričam o bruki prije cca godinu dana kada nije znao ŠTO je " Germany " pa je izjavio da oni ne koriste tu riječ u Americi..... sramota

I dok miris dima ispunjava prostor Vežem se za riječi koje su mi toliko nedostajale Iste su, samo je prizvuk drugačiji Pričaš mi i na svim se jezicima razumijemo I ne, ne priča to promil iz čaše koju praznim Ja pričam Tebi I ti me slušaš Možda vjeruješ, možda ne Nije to sad bitno Bitna je ova suza u kutu oka Koja se razlikuje od svih dosadašnjih I dok putuješ cestama Kojima sam i ja danas trebala proći S tobom sam Iako nas dijeli vrijeme I kilometri Koji će ionako doći U suton nekog drugog dana Možda se i sretnemo Baš tamo.

Naime, imam puno posla i puno pričam na mobitel.

O tome ti i pričam, svaki četvrti stanovnik Hrvatske je Hercegovac ili Bosanac, znači da smo mi Hrvati sve više u manjini.

viš kak sam imala pravo onda. tvoj tata (papak) pardon, otac, glava obitelji bi trebao biti glavni. predvoditi molitvu u kući, usmjeriti dijete na sakramente, biti potpora ženi.. kaj da ti pričam. imamo sv. josipa za primjer. hrabar i odvažan muž. čuva i brani obitelj-isusa i mariju. pravi se otac ne priklanja kćeri princezi u njenim opakim namjerama, osim ako mu je cilj na taj način zadobiti njen ljubav koštorekoh, nisu institucije krive, nego roditelj/i.

I sve dok ne pričam o tebi Uspješno živim životom male sobarice U hotelu tuđih snova Mehanički poravnavajući krevete Slušajući vješto skrivene priče u naborima Teških plahta koje Šapuću, hihoću se cinično Kao meni u inat Nesvjesne da mi tako čine podnošljivom laž Kojom ispunjavam radnu knjižicu Moleći svakog dana novog gazdu Za prekid tog lažnog bilateralnog ugovora...

I sve dok ne pričam o tebi Sasvim mi je prihvatljiva ova farsa Čiji se kraj nazire u zalasku sunca Na kraju sezone.

Izbor nijansa je loš i vrlo brzo odlazi s lica, nastaju fleke, te koža postaje masna nakon 2 sata (i u kombinaciji s puderom u kamenu), pričam o curama s masnim licem, dok su moje prijateljice (koje imaju suho-mješovito) jako zadovoljne i postojanost im je ok... pa nebi preporučila ako imate masno lice, dok cure sa suhom i srednjom kožom - preporučam

ti si u isti koš strpala ljude kriminalnih sklonosti i izgubljene bilimicarke/anoreksičarke koje se zbog tinejđerskih nesigurnosti i pritisaka osjećaju šugavo i nelijepo u svome tijelu pa se muče s hranom i narušavaju si i psihičku i fizičku stabilnost? baš si krava neosjetljiva, eto. radim s njima pa vrlo dobro znam o čemu pričam. (tereza 31.08.2007., 23:24:51)

Mediji često prave drugačiju sliku, i zbog toga sada pričam.

A ni po brige da i mi u Omišu nemamo istu situaciju, samo šta u nas nije bilo ni vrića cimenta za odnit, a da ne pričam o 100 milijuna cimenta.

O čemu ja pričam kad se nalazimo u bezizlaznoj situaciji u društvu, ovih dana se borim za bolje jučer neuspješno strukturno stabiliziran zadnjih tridesetak godina.

Dobro znate da pričam gluposti, ali ono što mene čudi je da te i takve bljezgarije bez ikakvih ograda guta i probavljuje 28,5 % raje.

Pričam sa dragom na telefon i kažem da smo si SMS King i ja malo SMSali.

Galebovi u daljini, more i ja u blizini Prilazi mi, ja mu pričam O ljubavi jednoj što bila je davno

R. (Rujana, ne?) imam ja itekak pojma o čemu pričam.

Kad bih pričao s njom, osjećao bih se kao da pričam s vjetrom - riječi su mi se samo vraćale i šamarale me, kao majka kad bih kao mali pokušavao pjevati dok bi susjedi negodovali.

Riječ koja je nevjerojatna za većinu Hrvata, a da o upravama nogometnih klubova ne pričam.

i ovo sve što rekoh je kao da pričam o načinu življenja ljudi i čovjeku, o sebi. ne znam, postajem jako glupa, sad i ja svoje posteve koje napišem bojim se da će mi netko reć da sam to pokupila od nekoga. i onda bi neki rekli boli te briga za druge. i boli me za ono što će meni reć osim ako nije stvarno jako nisko, tada se ipak moram obranit jer u svakom od nas postoji neki refleksni obrambeni sustav koji jednostavno ne dopušta neke stvari, ali ne mogu sad samo stajat i gledat ljude kako vrijeđaju i ne poštuju druge, a ne znaju ama baš ništa o njima i njihovom životu. i onda i sama skužim ono šta mi je već mnogo ljudi reklo, da mi je previše stalo do drugih i da imam dobro srce. a sad ja opet ne znam da li je to vrlina ili mana. mislim u svaku ruku je po jedno. i opet staneš na raskrižje na kojem je svaki potez krivi. i tako mi se čini kao da nema riješenja ovoj zagonetki koja predstavlja život.

I za kraj, da nebi mislili da samo teoretiziram, ja sam jedan od tih 1 % koji dobivaju, tako da pričam iz vlastitog iskustva.

E vidiš, o tome ja pričam.

Puno si toga lipog reka.... ali pijun nisan sigurno.... isto tako pričam sa previše ljudi.... koji ni blizu nisu baš iste strane.... slažen se potpuno, triba uvik čut i " drugu stranu ".... i ja se potrudin da ju i čujen.... ili se oni sami otvore....

Oslobođena prikrivenih misli Obraćam ti se jezikom koji razumiješ Pričam ti očima Svojom prostom nagošću Bez okova frotira Naslanjaš se i uranjaš u mekoću kože Slušaš usnama Glavom u čudu odmahuješ Ne vjerujući u ono što čuješ Potvrđujem kutem usana Šuteći ti govorim sve Ogledaš se u meni Izgubljen u beskraju dana Natjeran na bijeg Nemoćna i plaha Sklanjam te u zagrljaj Potajno i lako I ne psujem onoga koji nas je spojio.

Znam što pričam jer mojih više nema i jako jako mi fale.

I dok pričam oko povratka Eduarda i Vukojevića u Dinamo više podsjeća na onu o povratku Žutog, Cvite ili Zokia Mamića, povratak Pranjića bi sasvim lagano mogao završiti u drugoj, onoj neslavnoj kategoriji povratnika poput Šokote, Balabana, Bišćana.....