Vidite da sam se skorom privikno na vas sve i na ukuse pojedinih komentatora, a to ne može biti, ipak sam jedan iz iseljeništva da ne govorim neprekidno ono politički dijaspora te razmišljam i djelojem opet u mnogo čemu drugačije.

- Vi ćete dozvoliti da govorim skroz otvoreno; složimo li se, dobro, ne složimo li, pa opet dobro; mi to nećemo shvaćati onako tjesnogrudno kao što naši malograđani shvaćaju.

@kom eurobarometar radi istraživanje redovito (eu plaća, naravno) - e, pa po njima podrška eu ne prelazi 35 %. i to mi se sviđa. zato i govorim - što više ljudi odvući na glasanje, to je jedini izlaz. ne treba im puno govoriti: samo reči da ako zaokruže " da " to znači porez na kruh i mlijeko - i da je to samo početak. iskreno, sve babe iz kvarta sam toliko isprepadala, da jedva čekaju referendum:)))) prikaži cijeli komentar

Volio bih da mogu zaokružiti 60 godina hodočašćenja, ali uvijek si govorim: Me, daj mi ono kaj sam zaslužil, pa kak bu

Kuća o kojoj govorim nije bila useljiva jer je znatno oštećena granatiranjem od strane srbočetnika iz Boka Jankovca (BiH).

Mnogima ovo što govorim izgleda mistično, ali tako stvari djeluju.

Kad govorim o primitivizmu, tu ne mislim samo na one koji pederluk ne prihvaćaju kao nešto normalno, već i na one koji su bili dio promicanja tog pederluka.

Ja samo govorim, tj. pokušavam vam objasniti da trebate disciplinirati sebe, a ne djecu.

Ma ne govorim ja o autoritetima već o onim mokrim rukavicama koje te nezasluženo mlatnu po licu....

Ja govorim o tom otajstvu gledajući na Krista i na Crkvu, Krista i dušu.

Govorim samo o materijalnom položaju kulture.

Ne znam u tom smislu niti jedan jedini roman, niti jedno nazovi-djelo - govorim to iz razloga što, u krajnjoj liniji, nemam svijest o tome da je od mog rukopisa ispala prava knjiga i da se o njoj već govori.

Sulejmanagić... ma znate o čemu govorim, no meni su zanimljiva ona tipična turska prezimena kod srba u srbiji, svašta se tamo nađe, npr. prezime Sudžum, to prezime postoji u centralnoj aziji, kod turkmena u afganistanu je prošireno.

Tipični turkmensko/turkijski završetak/sufiks " um " pa imamo (govorim o turkmenima van turkmenistana koji nemaju ruske inačice prezimena, kao što je npr.

Ja ne govorim o kršenju zakona, nego o zakonima koji nisu u provedbi a provode se pravila koja nisu u skladu s ustavom.

Dino 14. Ožujak 2009. 13:31:09 Mislim da je bolja ova 260 ka nego oni mercedesi, prvo zato šta je obnovljena temeljito i nije korištena koliko i ona dva navalna, ima modernu pumpu, super moderni bacac na krovu, a da ne govorim koliko vode nosi.

Otvaram vrata vrtića: maloj Dori curi nos preko dude, bulji u mene s ogromnim interesom, Bernard ima preveliku majicu i pokušava uhvatiti čašu, ali prsti su ispod rukava pa sve klizi, Andrej opet ne želi ništa osim mlohavo sjediti i tuliti (vide mu se dva donja zuba i oba krajnika), teta Ivana hrani pahuljicama curicu kojoj se kakao cijedi niz bradu direkt u majicu, dva dečkića se naguravaju oko plišanog slona u stražnjem dijelu sobe (pobijedit će ovaj koji se ne klatari dok stoji), mala Sara ima uvijek najljepšu odjeću i najveće oči na svijetu, i do vrha pune suza (tek što se ne izlije), beba Stjepan opet misli da sam njegova mama, smije mi se, pruža ruke i nada se da ću ga povesti kroz vrata, a moje djevojčice, najstarije u grupi, stoje na pragu otvorenih usta, ne znam je li to užas ili oduševljenje, zacementirale su im se nožice i ne čuju me kako govorim da se brzo vraćam.

.. ponekad u životu čovjek mora proći puno ružnih i bolnih stvari.. da bi mogao doći do sreće.. one zaslužene... samo ponekad treba vremena očito.... to sad govorim iz svog primjera... jer nakon svega što sam prošla.... sad stojim čvrsto na nogama i znam da sam istinski sretna.... sreća mi je došla potpuno neočekivano.. i uopće nisam očekivala išta.. nego sam pustila život da lagano ide.... pa kuda me odvede.. odvede... a odveo me u ruke najboljeg čovjeka... čovjek koji mi je vratio vjeruju u pravu ljubav... čovjek koji me je učinio najsretnijom osobom.. i to čini iz dana u dan... sreća je svakim danom sve veća.... danas više ne mogu zamisliti život bez njega.... sve bih dala za njega.... volim ga više od svega.... obožavam ga.... obožavam biti s njim..... dane čini posebnim.... sigurna sam u svoju ljubav.... vidim budućnost s njim.... sigurna sam da je to ono pravo.. ono pravo.... ono što vrijedi.... i nema ljepšeg osjećaja od onoga kad voliš i kad tebe ta osoba voli...

A da ne govorim o tome da ništa nisam smjela platiti, a kući sam došla s hrpom poklona i hrane, pa mi bilo neugodno objašnjavati mami da zapravo nisam potrošila ni kune (pardon, jesam, potrošila sam 200 kn, od toga najviše u Neumu), već da sam sve dobila.

A da ne govorim tek o onom psihičkom bolesniku i pravomoćno osuđenom klevetniku Dragi Hedlu, koji je čak i Ivana Mertzaoptužio da je ustaša.

Kada sam htjela o tome javno govoriti, predbacivali su mi da govorim o američkim istraživanjima i američkim brojkama.

O lokalnim glavonjama da i ne govorim.

- Ja ne govorim političke ludosti nego veliku istinu.

- Nije baš da dobro govorim, ali znam se sporazumjeti, dakle nogometne i osnovne stvari znam, još iz Austrije.

Da ne bi bilo zabune govorim o Anti-AIDS danu koji se održao u šatoru kraj Boćarskog doma.

Nema šanse da su joj lažni Mama je rekla: Ama ne govorim to, klipsone

Ja govorim ono što govori svaki iole pametan znanstvenik, da je svijet otišao kvragu.

A uređaj o kojem ti govoriš je čitač za chip kartice za internet bankarstvo (koji se spaja na računalo), a uređaj o kojem ja govorim je uređaj za čitanje čip kartica poput maestra i visa electron kartica.

ja govorim o ženidbi ne o vezi a masa brakova se jest raspala zbog sexa, ma koliko god razgovor i šta ja znam bili važniji, sex jest jedan bitan čimbenik koji drži vezu

to nisam niti poricao. pročitaj još jednom o čemu ja govorim, a o čemu ti. ja o tome da to radim li za državu ne utječe na istinitost onoga što govorim, a ti o tome da moj iskaz ne zvuči uvjerljivo pod pretpostavkom da radim u državnoj službi.