Stoga bi se i sin Vaše prijateljice trebao vratiti Bogu, najprije pristupanjem sakramentu pomirenja, a zatim svjesnim njegovanjem sakramentalnoga života, tj. što češćega, po mogućnosti, svakodnevnoga pričešćivanja kao i njegovanjem molitvenoga života.

Kad se kaže, a to se često ponavlja, da je pričest vrhunac euharistijskoga slavlja, onda bi to »vrhunstvo« trebalo biti doživljeno ne samo u duhovnomu shvaćanju Kristove euharistijske prisutnosti, nego i u obrednome izričaju pričešćivanja.

Obaveza pričešćivanja bila je u ranija vremena drugačija nego danas.

Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja.

Zbog rijetkog pričešćivanja kod mise, Crkva je u tom istom stoljeću omogućila vjernicima da barem vide Isusa, tj. sakrament Tijela Kristova, kad ga već ne primaju.

Kako grijehom činiš ugovor s vragom (osobito smrtnim grijesima) tako taj ugovor možeš poništiti sakramentima pomirenja i pričešćivanja kod Boga tj. u Crkvi.

S obzirom na želju biskupijskih svećenika da se kod vjernika sačuva živa svijest o dostojanstvu i uzvišenosti Euharistije načinom dijeljenja svete Pričesti koji se temelji isključivo na činjenici stvarne Kristove prisutnosti u posvećenoj Hostiji; uzimajući u obzir da primanjem svete Pričesti na ruke ne dolazi do dubljeg sjedinjenja između vjernika i Gospodina u Euharistiji; pazeći na pobožan, pun poštovanja i plodonosan odnos našeg puka prema svetoj Pričesti; odlučili smo zadržati tradicionalan način podjele svete Pričesti na jezik, bez uvođenja novog načina pričešćivanja, unutar pravnog i disciplinskog okvira kojeg je Crkva nedavno potvrdila, imajući puno razumijevanje za odluke koje će ostali biskupi donijeti za svoje vlastite biskupije.

Tako kaže Otac Nebeski uz još hrpu drugih milosti ili devetnica pričešćivanja na slavu Krista Kralja da ga uzljube i slave svi ljudi. ili devetnica Djevičinih krunica za nakanu, DJELUJE govorim iz osobnog iskustva jer ja stalno devetnice radim za koje koga devetnica Marijinih krunica razvezivanja čvorova.

Zbog mogućnosti degradiranja ovog dijela pobožnosti prije početka pričešćivanja određeno je da se pričešćuje samo na usta, te da pričesti ne pristupaju oni koji nisu kršteni.

Je li, dakle, dopušteno meni praktičnoj katolikinji nazočiti svetoj liturgiji po istočnom obredu koja se vrši u pravoslavnom hramu, i od pravoslavnog svećenika primiti presvetu pričest kako je to »redoviti oblik pričešćivanja u istočnim obredima« - jer, kao što je gore navedeno, »u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe« i na vidljivi se način blaguje, tj. pije Krv Kristova (što nije vidljivo u katoličkom obredu pričešćivanja i koji je utoliko manjkav po mome skromnom mišljenju)?

Zbog toga je veći broj vjernika ostao bez mogućnosti pričešćivanja.

Nažalost, ponovno mi se postupno vraćala malaksalost, najprije obje ruke, osjećao sam to posebice prigodom pričešćivanja, pa onda i obje noge, što je ubrzo preraslo u oduzetost.

Dakle, tajna Pričešća ne biva u vreme samog pričešćivanja, već pre toga.

Tko će od vjernika ići na pričest, stvar je osobne savjesti pojedinoga vjernika, bio on političar ili bilo što drugo, a ne nekakve diskrecijske odluke biskupa ili svećenika u času pričešćivanja.

Vaš stav da je obvezno pristupanje sakramentu pomirenja prije pričešćivanja odnosi se samo na slučaj kad se čovjeku vjerniku dogodi tako velik prijestup i tako veliko popuštanje zlu.

Naglašava ipak sklonost tradicionalizmu što se često viđa i u zabrani, prakticiranoj nedavno i na misi na kojoj je Ivan Pavao II. proglašen blaženim, pričešćivanja na ruke već direktno u usta vjernika.

Kod pričešćivanja pomažu mi redovnice, milosrdnice.

Neki dan mi je svećenik u jednoj crkvi (prilikom pričešćivanja) naredio resko: - NA NOGE

Potrebno je istaknuti da otpor protiv pričešćivanja pod obje prilike, ako stvarno negdje postoji, ima više svoje praktične razloge negoli nekakvu sumnjičavost u takav oblik pričešćivanja.

To djeluje pobožnije i mirnije. 333. Daleko od ovakvih« poziva »na pričest:« Ima li tko za pričest? »lli kad je misa izvan crkve:« Ako ima tko za pričest, neka ide u crkvu »lli:« Tko je za pričest neka ostane poslije mise »lli:« Neka pristupi tko nema teškog grijeha »Osobito treba s pažnjom i odmjereno i jasno nešto reći prije pričešćivanja na velikim otvorenim slavljima.

Molio se Djevici i otišao je u Mađugorje ju zamoliti da mu nađe ona ženu (ja jednu devetnicu pričešćivanja na tu nakanu)

IPAK HVALA BOGU. CRKVA U HRVATA NEKAKO JOŠ KLIMA::: PO BOŽJIM PRAVILIMA. osim ovog pričešćivanja na ruke.

Zbog toga je sveta majka Crkva, znajući za tu svoju ovlast kod podjeljivanja sakramenata, premda je na početku kršćanske religije bio čest običaj (pričešćivanja) pod obje prilike, ipak tijekom vremena uvelike izmijenila taj običaj, potaknuta na to teškim i ispravnim razlozima, odobrila je običaj pričešćivanja pod jednom prilikom i odredila da se to smatra kao zakon, koji nije dozvoljeno mijenjati proizvoljno ili bez ovlasti same Crkve [ kan. 2 ].

U istome spisu, gdje se nalazi opisivanje dijeljenja svete pričesti, kod pričešćivanja kaležom nalazimo sljedeći tekst: »Onaj koji pruža kalež govori: U Bogu Ocu svemogućemu. Onaj koji ga prima odgovara: Amen. I u Gospodinu Isusu Kristu i odgovara se: Amen. I u Duhu Svetomu i Svetoj Crkvi, a odgovara se Amen.« Vrijedi truda pogledati osobito liturgijske tekstove doksologija istočnih Crkva i njihove sadržajne odrednice ekleziologije.

Postavila sam i to pitanje Hostije i predložila im da si naprave devetnicu pričešćivanja za njegovo zdravlje, jer svetogrđe bi ga moglo koštati. naravno mama me njegova ispreskakala da sada skrećem na NEBITNE teme.

Moramo se susresti s ozbiljnom činjenicom zanemarivanja nedjeljne mise, a onda i pričešćivanja, bez čega, kako je sam Krist rekao, ne možemo imati ' života u sebi '.

Iz pastoralnih razloga zakonito se ustalio u latinskom obredu kao najredovitiji način pričešćivanja samo pod prilikom kruha.

To je redovit oblik pričešćivanja u istočnim obredima.

Svakako, pitanje pričešćivanja bilo bi potrebno raspraviti na razini naših župnih zajednica.

Također, treba izbaciti iz uporabe zastarjelu crkvenu frazu: oni koji nama upravljaju jer takvi redovito NISU nazočni, oni za koje se misli da takvi jesu, oni doista nama NE upravljaju, nego samo služe onima koji (daljinski) upravljaju 5. Nepotrebno je da Hrvati prakticiraju talijanski izgovor latinskoga jezika u Hrvatskoj. 6. Zanimljivo je bilo uočiti da, unatoč golemoj udaljenosti većine vjernika od oltara, Papa nije imao tzv. jumbo hostiju, nego običnu malu veliku (je li zbog tv-prijenosa, tj. blizine kamere ili?), ali i to da je Papa kod pričešćivanja (znademo da se kod njega pričešćuje na klecalu i hostiju prima na jezik) jednom djetetu dao križić (premda su neki svećenici izričito protiv toga). 7. Pričešćivanje na golemom (hodočasničkom) prostoru uvijek je teško organizirati, jer naš narod nema kulture ni osjećaja za RED pa se svećenik mora vrtjeti kao ringišpil jer mu za pričest prilaze sa svih strana zato se mora na tome više organizacijski raditi, pa se neće morati kršiti propis da se misa nastavlja a pričešćivanje još nije završilo 8. Jedina zamjerka HTV-u odnosi se upravo na premalo pokrivanje naroda tijekom pričešćivanja umjesto toga uglavnom su fiksirali Papu, kardinale, zbor i uglednike u natkrivenoj loži (od kojih ni pet posto nije pjevalo ni jednu pjesmu, a neki možda teško razlikuju HIPO-DROM i HYPO-BANK). 9. (ova opaska nije jako teška, nego mi je jako teško odlučiti trebam li je reći pa je ispuštam). 10. Ništa što je bilo nedostatno ne može zasjeniti LJEPOTU, DOBROTU i RADOST koje su zračile u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje se Papa nalazio.