svakom sekundom primjećujem kako ubrzava disanje i svake sekunde sve više približavam se saznanju da sam spremna zatvoriti vrata prošlosti.. sa glasom pretjerano ljubaznim završavam ples razgovora zauvijek odlazeći bez žaljenja, bez okretanja, u potragu za Onim zbog kojeg sam i stvorena..

Opakom brzinom približavam se propisanom terminu i morem vam reči da već polako s nestrpljenjem očekujem da ovom drugom stanju napokon dojde kraj.

Sporim koracima približavam se klupi, svojoj omiljenoj.

Približavam se autu kad iz autobisa izlazi roj dječurlije i kao i svako zaigrano dijete uzima snjieg sa jedinog dijela auta koji nije bio pokriven ceradom a ja (budala) kažem " to je moj snijeg " Haha, siroće, kako je brzo pustio pa se ti šali rano ujutro sa klincima, a mogao mi je očistiti bar dio auta od snijega.

Kad je napeto širim oči i približavam se malenoj.

Dovraga, približavam se Č ileu brzinom ve ć om od osamsto kilometara na sat.

Polako se približavam i šuljam uz sam zid.

Doveo sam je do vrata, sagnuo se pazeći da joj se ne približavam da nam se tijela ne bi dodirnula, da ne bi došlo do eksplozije, i dva puta je za rastanak cmoknuo u obraze.

Jurim, prođem prvo križanje znajući da nikad u životu nisam stigao na zeleno svjetlo idućeg semafora ali sam odlučio da ipak pokušam... a kad tamo, približavam se raskrižju i pali se treptavo žuto, semafor se pokvario a ja imam prednost

Noć se već spustila, a nema još ni šest, dok se polako sa Bojanom približavam muzičkoj školi.

Aux1, približavam se shuttleom, čuo sam da vam treba novi Chief Engineer jer je vaš replicirao pravi alkohol, nalio se i ispovraćao u warp-jezgru pa se dogodio coolant leak i od njega su ostale samo kosti... ili smo mi to barem uspjeli rekonstruirati od vaše fragmentirane poruke koju je slao netko tko nema pojma o potprostornoj komunikaciji Poslali su me sa Starbase-a 323 ali nismo mogli najaviti moj dolazak jer na toj vašoj kanti ne radi ni dalekometni komunikacijski subspace array kak spada... uglavnom imamo pun k posla, pa da pokušamo osposobit tu kantu...

Nekoć sam se volio ljubakati, ali danas mi zbog iste one paradentoze izvire takav smrad iz usta da se nikome ne približavam više od dva metra.

Pratio sam kriomice kako se mršti kada sam se približio new age literaraturi i kako joj se kut usana smije kad se približavam Jergoviću.

E... da se malo osvrnem na protekli vikend i ove blagdane... Sve u svemu prošlo je dobro... zapravo jako dobro... Za mene je Uskrs dobio potpuno novo značenje.. valjda sam počela malo drugačije ga zamišljati pa sam i sama shvatila neke stvari... Valjda kako se približavam odrastanju... (17. i 18. god.) sam shvatila kako stvarno darovi ne znače ništa... dobro, naravno da se njima razveselimo, ali to je sve... Nekako je to bilo " popularnije " dok sam još bila mala klinka, ali sad... sad mi je važno samo da sve te dane provedem sa svojim bližnjima u sreći, smijehu i opuštajućoj atmosferi... Bilo mi je jako zabavno zahvaljujući mojemu bratiću... Dečko je lud da mislim da luđi ne bi mogao biti ni da hoće... ali to je stvarno super... Prvo smo naravno išli na misu, ali poslije nje je počela ludnica... Njemu se naravno nije dalo biti kod kuće što je meni odgovaralo pa smo malo švrljali gradom... naravno pridružio nam se i njegov brat... I tako ja sa dvojicom visokih gorostasa i dvojicom luđaka (u pozitivnom smislu) šećem gradom... obišli smo sve moguće... Prvo smo malo sjedili u parku i promatrali i komentirali ljude koji su prošli... =), zatim smo malo otišli do Lenija i stadiona i tamo se zezali... pa smo otišli do izletišta Sopot... i kad ono tamo naši... pa stvarno su ovi vinkovci mali (haha...) Naravno da se tamo nismo dugo zadržavali.... Ostavili smo auto u centru i malo otišli do kafića... sreli smo mnogo zanimljivih ljudova... pozz njima... (znat će koji su)... i kad smo već mislili da ćemo kući zvoni mob. i iz slušalice se čuje dreka i tutnjava glazbe i jedan glasić koji nas poziva na " tulum "... Malo rano počeo, ali... poziv se nikad ne odbija... hehe... I tako mi sjedošmo u autić i odvezemo se pravac do Ivankova... nismo bili dugo.. jer kako sam rekla " tulum " je rano počeo i ako smo mislili ići na većer van morali smo malo usporiti i tako smo se vratili kući... A u gradu... tamo gdje smo mi izašli... bilo je super... sve sami poznati ljudi... ali to je dobro... Nešto kasnije u noći (ili većeri.. ni sama ne znam) bilo... hmm... odlično... =) Šteta što sve skupa nije trajalo nešto duže, ali što se može... i eto tako je prošao moj vikend i nešto poslije njega... a vama...?

Kako se približavam, ime barke postaje sve vidljivije This Side Up.

Smješkam se i zviždućem dok se približavam kući.

Tada svjesno približavam svoj um toj svjetloj točki koja postaje sve veća.

prvo čujem udah i produženi izdah na mom vratu. onda osjećam tanke, male usne na obrazu. pa na usnama. dodir je lak, nježan, treperavi leptirić. pritišćem svoje usne jače i približavam uzdrhtalo tijelo bliže.

Približavam se polovici utrke, vidim, tempo je još uvijek dobar i prestižem još par trkača.

zovem se Jelica i imam naročit problem, veoma ozbiljan jer radim na autobusnom kolodvoru gdje najavljujem dolaske i odlaske autobusa, a problem je, naime, u tome što jednom kad započnem rečenicu, nikako da je dovršim do kraja nego nastavljam dodavati digresije i pojašnjenja (kako potrebna, tako i nepotrebna), dosjetke i zaključke, skačem s teme na temu i taman kad čovjek pomisli da bih mogla doći do kraja rečenice, vratim se opet na početak pa krenem nanovo, uz naravno varijacije i nove rukavce razmišljanja, što sve skupa nema smisla jer, istini za volju, nije moje razmišljanje toliko kompleksno i genijalno da bih sad to trebala pojašnjavati kroz kilometarske rečenice, uz to je i ovo stanje veoma nezgodno jer bih trebala na poslu reći ' Autobus iz Varaždina pristiže na peron 1 ', a ja onda još razvežem o Varaždinu, povijesti Varaždina, mom kumu koji živi tamo i tako dalje (da vas ne opterećujem sad) pa sam morala uzeti bolovanje, a i dobro da sam ga uzela jer mislim da je cijela ova moja verbalna litanija (koje nije bilo do pred koji mjesec) uzrokovana time što sam uzela i pročitala Proustov ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom jer mi je trebalo nešto dugačko da čitam dok se dosađujem na poslu (ove bestselere sam sve pročitala uzduž i poprijeko) i eto, nisam ni dovršila Put k onom šašavom Swannu i već sam se razvezala nadugo i naširoko, kao nezakonito dijete Prousta i Krleže, i mada sam u početku fascinirala ljude oko sebe, sad vidim da se ljudi otuđuju od mene, da prijateljice brzo ispijaju kavu da mogu što prije pobjeći, da me muž, inače fin i blag čovjek rijetke kose, počeo grubo prekidati usred rečenice, da me moje dvoje djece, anđelaka, sin i kćer, više uopće ne slušaju doduše, to je možda povezano s pubertetom u koji bi, silom prilika, trebali ući; valja ovdje dodati i osobne tegobe, da me grlo počinje stezati i svrbiti kad primijetim da se približavam kraju rečenice i da mi nedostaje riječi, zbog čega sam morala posegnuti za jezičnim knjigama i bitno proširiti svoj skromni vokabular, inače sam srednja stručna sprema, sve kako bih mogla održati ritam rečenice i voziti dalje, a možete zamisliti koliko mi je teško čitati i učiti nove riječi, te općenito planirati svoje vrijeme, dok istovremeno pokušavam dovršiti neku kratku rečenicu koju sam započela ranije tog dana... (kraj rečenice poznat ordinaciji, op. dr.)

Približavam se vrhu i dostižem Sinjanina Saratliju, te, uz malo razgovora i dosjetki, zajedno izlazimo na vrh.

Približavam se mislima, a o tome je nešto pisao bloger Berix, da naš duh zapravo uzima ulogu, tj. tijelo koje će nositi, prihvaća scenarij svojeg života, a sve kako bi ili duhovno rastao ili nešto naučio, ili nešto treće.

frčlopir kaže: Kažem vam ja ljudi bit će ovo mrtva trka.. evo ja se opako približavam.. dva glasa u 20 min..

Vidim ga iz daljine, polako mu se približavam, uživam u njegovim obrisima, spuštam pogled i prelazim polako po svim njegovim porama, prolaze me žmarci od uzbuđenja kako mu se približavam.

@polly: a to ti je kad se ja štednjaku približavam samo kad sam gladan: zubo:

Crnog i velikog.Prvo što su mi rekli je da mu se ne približavam kad jede, spava, hoda oko kuhinje.. Gospodar dvorišta čvrstim je pogledom čuvao svoje granice i godinama nije htio ući u more.Kupati ga je smio samo barba Stipe.

Dok se približavam tvojoj sobi, ti niti ne znaš da dišeš svoje posljednje uzdahe na ovoj zemlji...

No, bojim se da se milijunu približavam tako sporo da će se tehnologija sigurnosti razviti do nerazumljivosti.

U biti, imam osjećaj da se približavam jednom velikom raskrižju u životu na kojem ću morati donijeti važne odluke o svojoj budućnosti.

Kak se približavam istočnije to mi je hladnije, ko da na istoku specijalno brije.