sisa sam s magistrale, iz smjera kastela i vozim prema trogiru.. priblizavam se raskrscu di se spaja stara kastelanska.. ide kombi.. skroz polako.. ja 60 - tak, normalno, ravna, prazna cesta.. gledam kombi, stat ce.. priblizavam se kombiju, i raskrscu, u glavi mi sijeva misao, to je ono raskrsce di su stavili onu plocu sa bilo crvenim strelicama da se ne vidi jel ko dolazi odozgar.. al, to je kombi, stat ce visok je, vidi priko ploce.. ma kombi je vec pocea izlazit na cestu pa mislim se; on mene nevidi cesta sice pod 45 stupnjeva, poginicu mislim se i kocim aj srica, cilo vrime nekako gledam u njega, pa sam atento, na kocnici, uspija sam stat.. on mene nemoze ni vidit mora van iz kombija jer nema suvozaca da mu vice, - mozes. (ka u 37. zadnjih 30 - 40 godina sta putnici voze s vozacem kad je pun bus). ima samo dvi opcije, izac iz kombija, pa ako je spor i debel, dok udje ponovo, neko opet moze doc.. druga opcija je polako izac na cestu i molit boga da drugi vozac skuzi da ga on nevidi i da uspije stat.. i da nece do zadnje sekunde tit da on stane, NA STOP, ne razumijevajuci situaciju.. nisam ima srca coviku opsovat mater.. platija je cestarinu, a gledaj sta je dobija samo jedno nazalost, skroz obicno raskrsce u lijepoj nasoj.. a ono, smrtna presuda hrvatski rulet..