Svi su otjerani sa svojih ognjišta 31. srpnja 1941. Nikakvu naknadu nisu dobili do dana današnjeg, imovinsko-pravni problemi su isti kao u slučaju Priboja.

nemojte protiv Priboja, ipak je on zaduzio svijet za FAP, žuta zvijerka: D

buzdovan, komentar ti je na civilizacijskoj razini plemena u okolici Priboja...

Pucali ni s lansirni postaja što ih je još preostalo u Rvatskoj i to s onih 65 posto uvoznih raketa iz Podgorice i Priboja na Limu.

Iza Priboja vozimo se uz Limsko jezero:

Jezero se službeno zove Potpećko, a nastalo je izgradnjom hidroelektrane Potpeć kod Priboja.

Proteže se od Priboja do Prijepolja.

PS: Da, zaboravijo sam vam reć kako sam razmišljo i bijo tužan što te momke nisam zno 1991. - 95. Kako su žestoki na blogu ja mislim da bi s takih pedeset bez jebemti stigo do pruge Beograd-Bar, do kanjona Lima i digo nu ćupriju kod Priboja u zrak.

Hvala autorima, kao i izlagačima, a ja sam večeras s Vama kako bih se osvrnula na vrijeme i događaje prognanih i obespravljenih žitelja kako župe Boričevac 1941., tako i Priboja 1942., Zrina, Udbine Španovice.

Kod nas je poznata s planinskih travnjaka zapadne Hrvatske, osobito s područja oko Priboja i kod Plitvičkih jezera.

Don Grubisic, dodn, pa kako don? kako don kad je svih ostalih 90 % Grubisica pravoslavaca, najvise zadinarskih, sve u svemu preko 80 % rodjenih u Hrvatskoj, ostatak okolina Priboja na Limu-Pivljani, kao i nesta u Srbiji ali porijeklom od ovih iz Hrvatske.

Usputice, na ovoj karti je Zavelim napisan kao Zavetim, na nekim starijim je Zavelip, a negdje oko Priboja na Limu ima i jedno Velimlje.

U prepunoj dvorani Hrvatskoga slova govorili su povjesničar dr. sc. Zdravko Dizdar, ravnatelj Hrvatskog imformativnog centra Ante Beljo i politolog Igor Ivašković u ime Udruge prognanih iz Priboja.

Na tribini održanoj u Zagrebu govorili su predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec, povjesničar Zdravko Dizdar, ravnatelj Hrvatskoga informativnog centra Ante Beljo, u ime Udruge prognanih iz Priboja Igor Ivašković, a pročitano je i pismo Jadranke Matašin iz Udruge prognanih...

Josu Bogovića i mene pratili su specijalci preko Priboja.

Pravoslavni vernici Priboja ne žele smenu sveštenika koji u svom kraju uživaju ugled

Djevojka iz Priboja u Mostar je dolazila u posjet svom dečku kojeg su također uhitili.

To su Neobus iz Novog Sada, Ikarbus iz Zemuna, Vulović iz Kragujevca, FAP iz Priboja i Ristićbus iz Ivanjice.

Nezvanično je martovka viđena u okolini Priboja i na padinama Juhora i Goča.

' Zato i jesu uništeni Hrvati na području Lapca i Srba, a iz svojih sela protjerani su mještani Boričevca i Priboja, ' rekao je.

Povodom Dana ljudskih prava koji se prema Općoj deklaraciji Generalne skupštine UN-a o ljudskim pravima br. 217/11 u svijetu obilježava 10. prosinca, uvažavajući činjenicu da su Hrvatska i hrvatski narod veličinom i tragičnošću stradanja od posljedica vladavine totalitarnih sustava XX stoljeća na samom europskom vrhu, pozivajući se na činjenicu da su Europa i Hrvatska uz fašizam i nacizam označile i komunizam kao zločinački sustav pa osudile njegove zločine protiv čovječnosti, i to: Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. godine; Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., kojom su osuđeni totalitarni komunistički sustavi bez iznimke te označeni masovnim povrjedama ljudskih prava poput pojedinačnih i masovnih ubojstava i smaknuća, umiranjima u koncentracijskim logorima, izgladnjivanjima, deportacijama, mučenjima, prisilnim radom i ostalim oblicima fizičkog terora, uz utvrđenje da se neke države nisu distancirale od zločina koje je počinio totalitarni komunistički režim pa se stoga snažno osudilo masovno kršenje ljudskih prava od strane komunističkih režima i izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama, a sve se postkomunističke partije odnosno države pozvalo, ako to već dotad nisu učinile, da ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina komunističkog režima i osude ih bez ikakvih nejasnoća; Deklaracijom Hrvatskog Sabora iz 2006. godine o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u vremenu od 1945. do 1990., kojom se u Hrvatskoj do danas na žalost samo deklarativno prihvatilo njom zadane obveze, ali ne i započelo s njezinom društvenom provedbom, unatoč činjenici da je hrvatsko društvo posve rijedak primjer europskog društva današnjice još teško opterećenog neriješenim pitanjima posljedica totalitarnih sustava iz vremena II. svjetskog rata i posebno njegovog poraća, ali i još uvijek živućeg naslijeđa totalitarnog sustava komunizma kao posljedice vladanja komunističke totalitarne diktature od 1945. do vremena demokratskih promjena 1990., kada je upravo zlo takvog komunističkog totalitarnog, jednopartijskog, nedemokratskog i protunarodnog sustava, hrvatski narod umjesto u mir, slobodu i političko višestranačje slobodnih europskih društava, nespremnog i razoružanog izručilo krvavoj borbi sa srpskim vanjskim i unutarnjim napadačem za sam narodni i državni opstanak; Rezolucijom Europskog Parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. travnja 2009., kojom je utvrđeno da ni jedno političko tijelo ili politička stranka nema monopol tumačenja povijesti pa se pozvalo na specijalizirano znanstveno istraživanje povijesti totalitarizma te otkrivanje i prosudbu svih zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi, a sve to u cilju pomirbe koju je moguće postići priznanjem odgovornosti za počinjene zločine i traženjem oprosta, imajući pri tome u vidu potrebu moralnog preporoda; Deklaracijom Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, koja se u Hrvatskoj do danas na žalost institucionalno i javno prešućuje; pozivajući se na Zaključke Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa održanog od 18. do 20. lipnja 2010. u Zagrebu i Voćinu kojima je zatraženo da hrvatske vlasti primijene europske pravne norme na zločine totalitarnih režima počinjene u Hrvatskoj; podsjećajući na apele Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Udruge Daksa 1944/45 upućene državnim vlastima Republike Hrvatske za uvođenjem 23. kolovoza Danom žrtava totalitarizma u Hrvatskoj sa svojih skupova održanih u Zagrebu i u Dubrovniku 23. kolovoza 2010.; podržavajući peticiju Komisije Justitia et pax Hrvatske biskupske konferencije upućenu Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske u povodu Svjetskoga dana ljudskih prava i uoči popisa pučanstva 2011. godine; uzimajući u obzir opću neupitnost važenja pravila međunarodnog ratnog i humanitarnog prava te obvezu njihove primjene i u razdoblju prije, tijekom i nakon II. svjetskog rata, budući da povijest nastanka, važenja i razvoja ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata seže sve do daleke 1864. godine; upućuje A P E L Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru i Predsjedniku Republike Hrvatske za neodložnu primjenu europskih normi o pravu i zaštiti žrtava totalitarnih sustava u Republici Hrvatskoj, kojom će se uz nepristranu primjenu ustavnih i zakonskih odredbi hrvatskog zakonodavstva stvoriti uvjeti za: specijalizirano znanstveno istraživanje povijesti totalitarizma, otkrivanje i prosudbu svih zločina koje su počinili komunistički totalitarni režimi i prestanak svakog daljnjeg manipuliranje brojem žrtava čime se do sada, iz ideoloških, političkih ili inih razloga, vrijeđalo sve žrtve i nad njima činilo daljnji produženi zločin, neovisno o totalitarnom sustavu koji im je uskratio osnovno ljudsko pravo na život, slobodu i dostojanstvo; istraživanje mnoštvenih grobišta iz II svjetskog rata i poraća (preko 1500 do sada otkrivenih) te za obvezujuće otkrivanje još do sada neotkrivenih, dostojno pokapanje posmrtnih ostataka žrtava, za dolično obilježavanje mjesta njihova stradanja i njihovom mučeništvu doličan javni i obrazovni spomen, a u ovome trenutku posebno za obvezujuću daljnju istragu i dostojno pokapanje žrtava besprimjernog monstruoznog zločina počinjenog u slovenskom rudniku Huda jama, čija su mučenička trupla kao svjedočanstvo nad njima počinjenog sotonskog zločinstva ostala sačuvana, a kojima prijeti nečovječno vraćanje u okna njihovoga mučeništva; izradu hrvatskog žrtvoslovnika koji će poimenice bilježiti svaku hrvatsku žrtvu totalitarnih sustava XX stoljeća, za koje postignuće smatramo da je popis hrvatskog pučanstva u 2011., s obrascem koji će sadržavati i upit o članovima obitelji stradalim u ratu, poraću i tijekom kasnije totalitarne komunističke vladavine, hrvatskim vlastima obvezujuća prigoda i ispit savjesti; povrat nasilno oduzete imovine i dostojanstva preživjelim žrtvama zločina ili njihovim potomcima, podsjećajući da je savjest hrvatskih državnih vlasti do danas teško opterećena onemogućavanjem prava povratka na svoja ognjišta tisućama onih Hrvata koji su tek zbjegom uspjeli spasiti svoje živote, a koji su poput prognanika Boričevca, Zrina, Španovice, Udbine, Priboja i ostalih brojnih hrvatskih mjesta i krajeva, u statusu prognanika još od 1941., 1943. i/ili 1945. godine.

Sto je tice Priboja; Ti sigurno znas gdje je tj. siguran sam da znas.... te isto tako onda znas da su tamo necivilizirani poput mene....

Neobično je zanimljiv i zadnji dio knjige koji govori o Boričevljanima u progonstvu i njihovoj ni danas dovršenoj borbi da im se vrate imanja, istoj onoj koju vode stanovnici Španovice, Zrina ili Priboja.

Ranijih godina, kada je za dugih zima ponestalo hrane, puštala se stoka iz priboja " na rovine ".

BORIČEVAC, 27. srpnja 2012. (Hina) - U raseljenome ličkom selu Boričevcu, čiji stanovnici i potomci 71 godinu čekaju pravdu i pravo na povratak, danas se održava skup u znak sjećanja na ubijene žitelje katoličkih župa Boričevca, Palanke, Rudopolja, Gračaca, Udbine, Korenice, Priboja, Zrina, Španovice, Krnjeuše, Drvara i Bosanskog Petrovca.

Navedeni wikičlanak spominje i " mitropolita Josifa koji je umro u manastiru Banji (kod Priboja) 15.5.1575. " Milaš ga ne spominje.

Slijedi mitropolit Petronije (1578. - 1589.) koji vraća sjedište u Banju (kod Priboja).

Dobitnica iz Priboja postala je 60. srpska loto milijunašica i četvrta dobitnica ' sedmice ' ove godine.

Mještani Priboja na Limu tvrde da sretna dobitnica već duže vrijeme živi i radi u Sarajevu, a inače je iz Sandžaka.

Vodeničar Gavro D. (75) iz Priboja kod Lopara poginuo je u utorak prijepodne u vodenici koja je sagrađena 1756. godine kraj magistralne ceste Tuzla - Bijeljina.