Moja iskrena želja, za vas simpatična Sabrino, je da živite najljepše i najugodnije, a u vezi s tim u punom zdravlju i ozračju kakvo si samoj sebi zaželite.Žao mi je ako vaša budjenja u dijaspori nisu ugodna, i vjerujem da je nostalgija nešto što se ne može otkloniti na bilo koji način, neovisno o tome kada ste napustili Domovinu.Suosjećam s vama, ali i sa samim sobom i ostalim građanima Ogulina i Lijepe naše koji se, srećom, bude u Domovini jer su još uvijek, donekle, živi i zdravi, a nesrećom, što se bude u Domovini koja je moralno i materijalno totalno devastirana, o čemu vi čini mi se razmišljate kada komentirate na ovim stranicama, tj. ne uzimate u obzir naše osjećaje za našu stvarnost, zbilju s kojom živimo, s kojom radimo, s kojom pokušavamo zaspati i za koju si prije spavanja zaželimo lijepe snove, koji najčešće ne dolaze.Ta famozna Frankopanska garda samo je jedan detalj našeg žiuvota i daj Bože da imamo još mnogo udruga ili društava u kojima bi se svi žitelji našeg lijepog grada sastajali i provodili ugodne trenutke i svojim djelovanjem pridonosili određenom napretku sveopćeg stanja i boljeg života Grada.I kada netko, u vom slučaju ja, pokuša doprinijeti svojim razmišljanjima o nekakvoj racionalnosti u trošenju minimalnih raspoloživih sredstava u Gradu, ne tražeći nikakvu likvidaciju Postrojbe, javljate se vi kao nekakv supervizor, nabrijana nostalgijom i domoljubljem koje uvažavam, i vi nama tako preko Bare, otprilike, solite pamet kako ćemo se ponašati našim novcima.