način na koji se definirao moju religioznost je dopustimo točan, makar nije ono što sam htio iznijeti u upisima. htio sam govoriti o upravo prisili crkve da se potpuno preda njezinim prohtjevima kako bi se dobio taj časni status redovitog sakramentiranja, što nije loše kome prija. meni neke stvari jednostavno ne prijaju kao ni neka druga religija koja bi mi dala bolje utočište od ove u kojoj sam rođen. moja sloboda i pravo je reći da vjerujem u boga i tako se osjećati makar eto nisam privržen iskreno ni jednoj religiji.