Bosanski Hrvat iz Prijedora Ivo Atlija, na haaškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću optuženom za genocid u BiH, svjedočio je o progonu hrvatskog stanovništva i zločinima koje su nad njegovim sumještanima na području prijedorske općine počinile snage bosanskih Srba u 92. godini.

Bio je to ultimatum, koji nije bilo mogućno ispuniti pošto tog oružja jednostavno nije bilo, ali to je poslužilo Vojsci Republike Srpske kao izgovor da granatiraju mnoga sela prijedorske općine i obave masovna uhićenja.

Miru Cikotu počeli su saslušavati još u Kozari, tukli su je i ispred Henjića dućana, usred prijedorske čaršije, i onda zatvorili u zgradu gdje je ranije bio sreski sud.

Najdrastičniji primjer dogodio se u selu Ravskoj, jednoj od četiri prijedorske katoličke župe, a ispričao nam ga je prijedorski župnik Marijan Stojanović.

Na području prijedorske općine tijekom rata vlasti bosanskih Srba na samom početku rata provele su masovno etničko čišćenje nesrba te su uspostavile nekoliko zatočeničkih logora, a najzloglasniji među njima bili su Trnopolje, Keraterm i Omarska.

Skupština prijedorske općine je najavila i krivično gonjenje ovih hrabrih ljudi. Imamo dovoljno sredstava, znanja i kontakata da ih dobijemo na sudu, ako treba u Strazbourgu jer ovo je flagrantno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije o ljudskim pravima.

Tada je organizirana sustavna kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova imovina je pljačkana i uništavana.

Petar Čivčić i Brako Topola, također pripadnici prijedorske policije odnosno teritorijalne obrane, oslobođeni su optužbi uz obrazloženje kako tužiteljstvo nije podnijelo dovoljno dokaza koji bi potvrdili njihovu izravnu umiješanost u ovaj zločin.

Na spomen 103 - oje ubijene prijedorske djece, 103 aktivista srpske nacionalnosti iz Banja Luke i Srbije sudjelovat će na ovom skupu.

Prijedorske žrtve su partizanske vlasti sakrile u četiri masovne grobnice dok su dvije masovne grobnice ostale nepopunjene jer su partizani 10. lipnja 1942. protjerani iz Prijedora u kontraofenzivi hrvatskih i njemačkih postrojbi.

Za ove zločine do sada je optuženo četrnaest pripadnika ratnog sastava prijedorske policije.

Njihovi tjelesni ostaci se ekshumiraju na širem području prijedorske regije.

Računa se da je na području prijedorske i susjednih općina likvidirano do dvije tisuće ljudi bošnjačke i hrvatske narodnosti.

Prema procjenama Ujedinjenih naroda s područja prijedorske općine srpske su vlasti protjerale više od 52 tisuće Hrvata i Bošnjaka.

Uz Keraterm i Trnopolje Omarska je postala simbol represije koju su nad nesrpskim stanovništvom prijedorske regije provele vlasti bosanskih Srba internirajući i ubijajući civilno stanovništvo.

Milorad Škrbić, Milorad Radaković, Gordan Đurić i Ljubiša Ćetić bili su pripadnici ratnog sastava prijedorske policije.

Ipak nisam dala šansu Špiglu Prijedorske proizvodnje.

Stali ste jer su dosle banjalucke, prijedorske,... brigade na liniju.

Kada se usporede sačuvani popisi obiteljsko-rodovskih prezimena toga starog katoličkog pučanstva sjeverozapadne Bosne sa suvremenim davorskim popisom može se zapaziti da je preko 60 posto starih katoličkih rodovsko-obiteljskih prezimena iz osam katoličkih župa prijedorske regije u mnogim naseljima djelimično ili u cjelini prestalo biti samo katoličkim i postalo« dvokonfesionalnim », mješovitim, tj. ona su danas i katolička i pravoslavna, čime je izmijenjena i etnička pripadnost tih stanovnika.

Da su prijedorske žrtve istražene po svjetskim mjerilima ondašnje sudske medicine jamčio je i dvostruki mikroskop za uspoređivanje tragova na zrnu metka koji je prof. Miloslavić donio iz Amerike u Hrvatsku.

Sjeverozapadna Bosna osobito osam okolnih župa prijedorske regije (župe Stara Rijeka, Ljubija, Prijedor, Sanski Most, Sasina, Ravska, Šurkovac i Stratinska) neočekivano su dobile još jednu vrijednu knjigu o najtragičnijem dijelu svoje novije povijesti.

To je značajno znanstveno djelo profesora Šimuna Penave o deportacijama nesrpskog pučanstva sjeverozapadne Bosne preko Save kod mjesta Davora u ljeto i jesen 1995. godine, među kojima je bilo i 2.247 hrvazskih prognanika iz osam katoličkih župa prijedorske regije.

Evo super vijest: flop: u Kozarac se vratilo 15000 od 25 ooo hiljada prijeratnih muslimanskih stanovnika.Inače grad je potpuno muslimanski i pokrenuta je akcija za izdvajanje iz općine Prijedor.Inače u ovoj čaršijici ima dosta ljudi koje rade vani i koji su ulozili kappital u njega tako da je ovo daleko najrazvijeniji dio Prijedorske opstine

10 000 Muslimana iz prijedorske opstine zivi u Svedskoj.

Vratili su se na početne položaje zarobivši majora i poručnika iz sastava prijedorske brigade.

Nakon tih događanja, dolazi do dezertiranja vjerojatno kompletne Prijedorske brigade

Na tom prostoru su bile banjalucke, prijedorske i sanska brigada.