odakle me čekao Air France let za Pariz, pa dalje za beninski Cotonou, u kupeu sam srela zanimljivu ekipu... Grupu simpatičnih hrvatskih studenata, 4 momka i jedna djevojka, neki iz Zagreba, neki iz Slavonije, otvoreni, veseli, inteligentni, i onako - pomalo boemski... Među njima je kružila botelja valjda nekog slavonskog vina, kojim su u svakom krugu nutkali i mene, boca je bivala sve praznija, a atmosfera s prolaskom preko Ljubljane, prema Veneciji, sve zabavnija, opuštenija... Oni imaju neka čudna liberalna uvjerenja, svi su nekad negdje išli na neke župne vjeronauke, ali danas su uglavnom - new age generacija, objašnjavali su mi nekakve čakre, brojalice koje su nosili kao narukvice, a kako bi me zabavili, i zadivili, zborski su mi zajedno zapjevali: " Krist na žalu ", " Glory, glory aleluja ", i druge crkvene napjeve, koji su im ostali u nekom vjeronaučnom sjećanju iz djetinjstva... Oni su jedini u naš već pun kupe, primili mladi par turista iz Nizozemske, koji bi inače cijelu noć prostajali na hodniku.... Ja sam se u sebi divila njihovoj ipak sačuvanoj dobroti i velikodušnosti, dok mi pripito iskreno nisu objasnili, da su ih primili k nama, jedino zato što je našim dečkima nizozemska cura, crnka, bila iznimno zgodna:) Pri sljedećem noćnom izlasku iz našeg kupea, (neće vas čuditi da te noći i nije bilo previše spavanja uz takvo doista interesantno društvance) upoznali su još nove mlade ekipe iz raznih europskih zemalja, a našim zgodnim pripitim dečkima, prikrpao se neki mladi brucoš Francuz - otvoreni homoseksualac, koji nije skrivao svoje očite simpatije, prema našem - Kreši... Poetski mu objašnjavajući, na engleski, kako ga ime Krešo asocira na Croatia... I nimalo se ne libeći od pokušaja da mu u našem, već prenapučenom kupeu - pokuša sjesti u krilo, s čim se zgodni i dobroćudni Krešo nekako frajerski zbunjeno nosio... U sebi sam se pomolila i blagoslovila, sve te, u srcu dobre, ali prilično besciljne i izgubljene, zapravo krasne ljude... Koji i nisu krivi što im " moderni " liberalni europski duh tako groteskno nagriza ljepotu mladosti... Pri izlasku u Veneciji, još su mi i pomogli s mojim koferima prepunim vlastite robe, i misijskih darova... Zajedničko cjelonoćno željezničko tulumarenje, ipak nas je nekako povezalo, i razišli smo se teška srca, oni dalje na izlet u Pariz, a ja pohvatati svoje letove...