Umjesto toga, još jače dreči i dreči, a ja to ne mogu više slušati, ne mogu podnijeti, ne želim podnositi, pa joj u skoku prilazim i zabijam joj krvavo sječivo u vrat.

Prilazim danas svom autu i kliknem ključem " Sezame, otvori se "... zablicka i moj i susjedni auto

I tako vani, dok gledam cijelu večer nekog ubitačno zgodnog, crnog Apolona pitam se zašto mi ne priđe kad se već gledamo cijelu večer i skužim da i ja igram istu igricu, ne prilazim iz principa, straha, upitnika iznad glave.

Prilazim vratima kupaonice, nastojeći hodati mirno i odlučno otvaram vrata...

Ne prilazim ni jednom osim onom za margarin na bliže od dva metra.

Prilazim ti i sjedam do tebe.

pir: ma bas me zanima koliko znas o tome mjestu gdje su zvjezde kao na dlanu mar: to sto si vidjela je ispod samog omotaca ozona najbolje mjesto za promatranje maglica je rijetka a zvjezde se vide kao na dlanu pir: zanimljivo kako setam prirodom kao kuglica koja se okrece i leti a kada fokusiram paznju na nesto privucena time prilazim lako samo da se divim ako pokusam upravljti gubim smjer kao da sam ucinila glupost znaci njome se ne upravlja mar: energija od koje je sazdano sve sto vidis ima svoje zakone te zakone vrsi visa sila od koje ovisi ravnoteza svemira ti se mozes koristiti njima ali nemozes upravljati kada naucis uzivati u letovima energije i prepustis se inerciji mozes upoznati svijet ili svjetove ovisi sto ti je dano da vidis pir: volim ta stanja osjecam se lagano priroda me fascinira kao opcinjena prepustim se njenoj ljepoti mar: hm kada sljedeci put dodem u hologram znat cu gdje ces imati prilike da ides pir: da ti mi uvjek otvaras vidike iako sam na razini zemaljskoj ponekada s tobom dobijem priliku da putujem vremenom nadam se da ces mi vise smjeti reci o onome sta nas ceka jer osjecam da imamo priliku zaustaviti sukob o kojem si mi pricao a koji bi se mogao dogoditi na proljece mar: ako ga necete moci zaustaviti mozete bar biti spremniji pozdrav zemlji pir: i tebi marsovce

Po prvi put sam osjetio kompletnu dehidraciju začepile su mi se uši, pokreti postali nekoordinirani, srce počelo drukčiji lupati Napokon vidim momka iz GSS koji se spuštao stazom sa ruksakom na leđima, brže vadim gel i konzumiram ga, prilazim mu, kad ono on vadi bočicu od po litre i ulijeva mi u čašu po deca vode.. aaaa u jednom trenutku sam zamislio kako ga napadam, savladavam otimam tu bočicu i polijevam se po glavi, pijem, pijem no ništa od te moje mašte krenuo sam dalje došla mi muka od gela, jer mi je falilo vode i čak sam počeo razmišljat da će me ovo biokovo doć glave.. Bilo je nemoguće odustati od trke, stoga sam odlučio dalje samo lagano hodati.

A krv, crvenija od Julijine crveno obojene kose šikne u zrak i to šiktanje bljesne mi iz tame alkoholom potisnutog i napola zaboravljenog sjećanja i vidim ćelavca kako izlazi iz lokala, pritišće nekom krpom glavu, a ja mu, sa letvom u ruci, prilazim i raspalim ga po mrskom licu jednom, drugi put, pa opet, opet...

Polako joj prilazim, a ona je okrenuta frontalno prema meni.

Više im ne prilazim iz svojih slabosti, iz interesa da me hrane.

Prilazim krevetu gdje leži stara: sitno joj tijelo jedva se nazire ispod pokrivača, a sijeda i neuređena kosa rasuta je po jastuku.

Ipak, dok prilazim dvorani, obuzima me neko malodušje.

Zvonko Maković: PORGY BESS BAND lagati, zašto ne. ionako su riječi proizvoljne; riječi koje nisu stvari, riječi koje nisu riječi. lagati, zašto ne: riječima. ustajem i prilazim stolu: nisam ustao, stolu nisam prišao. prekidač radio aparata ne može van iskočiti: ako ga se pritisne, onda da.

Usnama ti prilazim uhu, jednom rukom te obuhvaćam ispod grudi, a drugu preko venerinog brežuljka spuštam do« nje »i dok od iza ulazim sa« njim »u« nju », rukom kružnim pokretima stimuliram klitić.

Osokoljen uspjehom prilazim otvoru ventila s drugog tanka, zaranjam i ništa, pa ništa, i opet ništa.

Gledam te, vidim kako koračaš i hodaš nogu pred nogu zamišljam te u pozi svakoj i jednostavno si pomoći ne mogu Uživam u tvojoj prisutnosti tajnoj želim biti u tvojoj blizini stalnoj Znaš da ovo pričam samo tebi u mislima me stalno dozivaš k sebi Prilazim ti bliže, osjećaš mi hod zagrlim te nježno i spustimo se na pod Noć je mlada i samo za nas dvoje neka nam se tijela napokon spoje Dalje neka ide priča kako želiš možda ju i ti sa mnom uskoro podijeliš

I meni je krajnje odvratno i gadno kada vidim kako neki deda potegne hračak iz dubine duše, premelje ga preko usne šupljine i onda zdušno ishrakne nasred pločnika pa mu ne prilazim i ne pizdim kako će zbog toga gorjeti u paklu, iako, po meni, njegov hračak predstavlja niz bioloških i kulturoloških opasnosti za razliku od dvojice muškaraca koji se nježno gledaju na klupici sjedeći.

Nepoznatim gradovima prilazim najčešće u singularu koncentracija je tako bolja i ne moram raditi kompromise prema željama suputnika.

Ušuljavam se u nutra, polako i na prstima prilazim vratima glavne prostorije niš se ne čuje.

Prilazim i pitam u čemu je stvar.

Idem, idem, prilazim već liniji Mazino, i najed-nom se setim: daj, mislim, vratiću se, biću malo kod Luidjija Longa, uzeću kod njega sobicu, čitaću knjige da se ne bih smucao okolo.

Ja mu prilazim, kad iz susjedne prostorije, uz tipičan dalmatinski akcent, netko kaže: Pa su tebe jebivjetra našli da glumiš konzula. Bila je to jedna Splićanka koja je došla raditi na zamjenu na odjelu za vize.

Inače baš ne prilazim popovima u grmlju pa mi je bilo malo neobično.

Gledam te i preskačem dio tvojeg tijela i prilazim usnama.

Prilazim svakome kao da je najljubazniji na svijetu pružajući tako šansu za odgovor istom mjerom...

Sjedi na klupi pognute glave, obučen u prljavu odjeću i ja mu prilazim.

No, isto tako, budući da živimo u svijetu odnosa u kojem vrijede Krsnine riječi: Kako tko prilazi Meni, tako prilazim i ja njemu., nećemo u očitovanju te ljubavi sve voliti isto.

Pogledom te tražim... nevidim te.. puno je ljudi ovdje... pomislim na tren da nisi ni došao... muti mi se vid.. uplašena sam kao srna i oči su mi još veće.... evo tu sam i dalje te tražim pogledom... okrenem se u stranu i sada te vidim.. na licu mi osmjeh... moj osmjeh... vidim da si i ti uplašen... prilazim ti i pružam ti ruku... upoznajemo se službeno... primaš moju torbu.. pravi si frajer... sada vidim koliko si uživo ljepši... zaustavljam te... jer si krenuo prema izlazu..... primim te za ruku.. uplašeno me gledaš... pogledi nam se zaustavljaju i misliš što ću sada?

Podignem obje ruke u vis i zagrlim te jako-jako..... oh.. toliko sam željela taj zagrljaj.... pogledi su namo ponovo u ravnini... i dok te gledam u oči približim se tvome licu i nježno te poljubim... zbunjen si... primaš me za ruku.. u drugoj vučeš torbu... vodiš me doma.... Stižemo doma... ulazimo i uljudno mi objašnjavaš gdje da se smjestim... spuštaš moju torbu i već vidno nervozan neznaš gdje bi sa sobom..... prilazim ti i tražim ti pogled... pronalazim ga i sada se već opuštaš... priđeš mi bliže i provučeš mi prste kroz kosu i snažno me zagrliš.... i ja tebe grlim... osjećaš mi srce... osjećaš i svjestan si da kuca zbog tebe.... tik.. tak.. spuštaš se na moje usne i strasno me ljubiš... ljubim i ja tebe.... želim te osjetiti cijelim tijelom.... i sve sam ti bliža... želim da ovaj tren potraje... vječnost... sretna sam što sam konačno uz tebe... i od sreće zaplačem... ljubiš mi oči i moliš me da neplačem jer nema razloga da smo u " bedaku ", zajedno smo, konačno zajedno... ljubim te i dalje.... spuštam se prema tvom vratu... sada osjetim miris tvoje kože.. baš je onakav kako sam ga zamišljala... ljubim ti vrat... i pogledi nam se opet sreću... znamo da mislimo na isto... primiš me za ruku i vodiš me do kreveta... spuštaš me nježno na ležaj... i ljubiš me cijelu... lice, vrat... svojim snažnim rukama primaš moje grudi iz kojih moje srce samo što nije iskočilo... zagrliš me jako i želimo oboje jedno... ostati tako zagrljeni cijelu vječnost... spuštaš se pored mene... na bok..... želiš me gledati kao i ja tebe.... ali u tom trenu se ja okrenem.. zagrliš me i tako ostanemo jedan tren... tako ostanemo vječnost...