Zar bi, inače, osamdesetih godina prošloga stoljeća navodno već skoro krepana konfederalna država, da je doista čeznula od-umrijeti, imala volje i snage baviti se likvidacijama svojih, izmišljenih i stvarnih, neprijatelja, primjerice hrvatskih političkih emigranata, ili bi prilegla i mazokistički uživala u svojoj smrti?