U ponoc sam se bacila nazad na ucenje.. sjela kraj grijalice, otvorila knjigu i kreni.. mislima da sam cijelu sobu presla, malo sjednem vamo, malo tamo.. puca me nesanica zadnjih tjedan, dva.. pomislila sam da ce me sinoc ucenje uspavati, ali nista od toga.. no jos i bolje.. presla sam knjigu do kraja nekako poslije 3.. i sjedim prilijepljena uz ormar i pokusavam skuziti sta dalje.. upalim radio, pjesme bas po mom ukusu.. uzmem mob u ruke i krenem pisati sms.. mami, Maji, Tamari..« svim mojim dragim zenama ».. istina da ni jedna od nas ne shvaca ovaj dan kao neki poseban, ali dan je dan.. a kome bi palo na pamet u gluho doba noci smisljati stihove i sasave redove takvim povodom nego meni.. heh.. jedva sam se natjerala u krevet, a zaspala sam cim sam legla.. zaboravila ugasiti radio, iskljuciti mob.. nazalost.. jer od 8 ujutro nije prestajao zvoniti.. pocela dolazit izvjesca, pa odgovori na poruke, pa neke sasvim neocekivane poruke.. samo sam se okrenula na drugu stranu, nisam imala snage ni za sto drugo.. negdje oko 1 popodne napokon sam otvorila oci.. citav mi je dan kao neki polusan..