Veći broj djece najburnije reagira plačem i odbijanjem komunikacije tijekom rastanka od roditelja, koji predstavlja krizni trenutak, ali se nakon odlaska roditelja brzo primire i zaigraju; Burnije reagiraju češće mlađa djeca, dok starija često poslušno ulaze u sobu, ali provode veći dio dana u šutnji, tugujući i ne komunicirajući s nikime; Neka djeca prvih dana dolaze u vrtić vrlo zainteresirana za nove igraćke i prostor, ali se njihov otpor pokazuje nakon nekoliko dana (čak i tjedana), kada shvate da je odlazak u vrtić dio svakodnevice, a u njemu se još uvijek ne osjećaju sigurno; Ponekad djeca odbijaju jesti, ne prihvaćaju spavanje ili spavaju vrlo nemirno i često su plačljiva bez vidljivog razloga; Jedan broj djece reagira regresijom u ponašanju, odn. vraćanjem na ponašanja koja je već ranije usvojilo (npr. puzanjem ako je već prohodalo, ponovnim nekontroliranjem stolice...)