Pa zato jer je Olić na posljednjim utakmicama toliko slabo igrao da sam bio primoram mijenjati ga, baš kao što sam sada bio primoran da ga stavim u igru, tijek utakmice je tako tražio.

No detektiv postane glavni osumnjičeni, te je primoram pronaći pravog ubojicu i očistiti ljagu sa svojega imena, te dokazati svoju nevinost.

A za ručnik, hm... da ostavim kam ga je šuknuo, pa da ga kasnije primoram da se s tak pljesnivim smrdljivim ponovno obriše.: rolleyes:

NIŠTA danas nisam učila... baš ništa... imam grižnju savijesti... moram prestati razmišljati o " ozbiljnim " stvarima... i početi razmišljati o učenju... i kako položitit ispit... za koji neznam ni kad mi je rok... ni kako da se uspijem organizirati... uspjela sam popiti jednu kavu, spremiti sobu, usisati, spremiti ormar... čak nisam ni kupaonu stigla srediti... al sam pričala o svijetskim problemima, rađanju, big brotheru, nekim ljudima... odnosima među ljudima, prekidima... tako da stvarno nisam stigla učiti... al možda iscrpim teme pa se primoram... i još bi samo otišla van, možda u srijedu... i malo se razveselila... utopila se u pijanoj masi... hehe... pa onda opet učila... umorila sam sve ljude oko sebe svojim ne učenjem... to nit je simpatično, nit smiješno... niti kome zanimljivo... pa i meni je već dosadna ta moja spika... k vragu moram se pomjeriri s mjesta... ovo je samoj sebi motivacijski blog... a motivacije nikad dosta

Odjednom ispuštam četkicu za zube i ona pada u kadu, grabim Jelenu koja gola stoji pored mene, podižem desnu nogu i stopalo polažem na rub kade, a Jelenu stiskom primoram na pregib preko mog koljena i udaram je zvučnim, ali blagim udarcima po maloj i napetoj stražnjici.

Treba da ih svladavam i primoram na posao i dobra djela.

Ako ga primoram, tužbom može potražiti sudsku zaštitu i uspjet će u tome po ubrzanom postupku - kaže Felicio Parčina.

Jedino što se rekreiram je aerobic koji plaćam 2 X tjedno po sat vremena pa se nekako primoram.

Kao što sam obečao ovo je napisano, tako će bit svaki put, osim kad se sam primoram da napišem nešta jer je poznato da uvijek kasnim sa postovima.

Nekako u ti ritmovima sam i ja, osim što sam se sinoć napio i bilo mi je lijepo, osim što polagano prestajem žaliti samoga sebe i učim živjeti, nekim novim ritmovima... govorim sam sebi da uživam i sada mi je možda i najbolji dio do sada jer nisam opterećen nikakvim problemima, osim fakulteta naravno, još samo da se primoram malo više izlaziti i to bi bilo to... stvarno imam potpunu slobodu svega da radim, da dišem da se radujem bez da nekome ili nekoj moram polagati račune... zato jednostavno uživati treba u svakoj misli, svakom jednostavnom trenutku i ne biti opterećen ničime...

Sitnice koje ne služe ničemu čuvam u kutiji od cipela... n može stati previše te tako samu sebe primoram da se ograničim na ono što mi ima veču emocionalnu vrijednost