Na području Primorske, Zetske i Vrbaske banovine nije se provodilo obvezatno osiguranje usjeva, tako da Zavod na nije protegnuo djelovanje na područje Primorske banovine, ni na područje srezova pripojenih od Vrbaske i Zetske banovine.

U razdoblju nakon rata, grad se ubrzano razvija kao kulturno, administrativno, i gospodarsko središte, a za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Split postaje sjedištem Primorske banovine.

Država je bila podijeljena u banovine, pa su se dugopoljska sela našla u sklopu Primorske banovine sa sjedištem u Splitu.

U dvorcu Draškovića u Božjakovini Dragiša Cvetković i Vladko Maček, predsjednik i potpredsjednik kraljevske Vlade, od Savske i Primorske Banovine (uključujući hrvatski većinske kotare u BiH te Dubrovnik, Šid, Ilok) stvaraju Banovinu Hrvatsku.

Područje Neuma i Kleka ušlo je 1929. godine u sastav Primorske Banovine, a deset godina kasnije u sastav Hrvatske Banovine.

Administracija Banske uprave Primorske banovine dijelila se na nekoliko odjela.

Poslije likvidacije Oblasnog NO Dalmacije 1951. mnoštvo razne arhivske građe nalazilo se smješteno u podrumu zgrade bivšeg Oblasnog NO u ulici Sinjskih žrtava br. 2. Tada još nije postojao Arhiv grada Splita i jedan dio arhiva bivše Primorske banovine, tj. nepotpun arhiv odjela za obrt, industriju i trgovinu preuzeo je zapisnički, ali bez ikakvog popisa, Muzej grada Splita i deponirao u sjeverozapadnu (Arnirovu) kulu Dioklecijanove palače.

U arhivskom spremištu su ti spisi pridruženi ranije preuzetim spisima Primorske banovine.

Prostorna nadležnost Financijalnog ravnateljstva u Zagrebu obuhvaćala je područje bivše Savske banovine i kotareve Šid, Ilok, Brčko, Gradačac i Derventu, dok je Financijalno ravnateljstvo u Splitu bilo nadležno za područje bivše Primorske banovine i kotareve Dubrovnik, Fojnicu i Travnik.

Slijedi osnivanje i sastav Primorske banovine, a nakon toga slijede prikazi događanja na gospodarskom i kulturnom planu kotara Biograd, s naglaskom na istoimenu općinu.

U knjizi je prikazano 27 arhitektonskih natječaja koji su provedeni u Splitu u razdoblju između dva svjetska rata, kada Split postaje središte regije, a kasnije i središte tadašnje Primorske banovine.

Split je postao sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine, što je također utjecalo na njegov daljnji razvoj.

Oni su bili prijatelji mog oca, koji je bio advokat i splitski gradonačelnik u trećoj generaciji, poslije ministar u kraljevskoj vladi, a zatim posljednji ban Primorske banovine.

Banovina je nastala spajanjem dotadašnje Savske i Primorske banovine, uz dodatak većinski hrvatskih kotareva iz ostalih banovina (Brčko, Derventa, Dubrovnik, Fojnica, Gradačac, Ilok, Šid i Travnik).

Treba reći i da je 1939. godine (znači, pre AVNOJ-a) spajanjem savske i primorske banovine s gradom i kotarom Dubrovnikom formirana Banovina Hrvatska koja je bila veća od avnojevske Hrvatske.

Sporazumom Cvetković-Makek uspostavljena je Banovina Hrvatska, koja je je obuhvaćala područje Savske i Primorske banovine te kotare Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica.

Bilješka iz Matičnog lista Stjepana Pekića navodi da ' uživa stipendiju od 400 D mjesečno od Primorske Banovine za g. 1930/31. broj 25/1931. ' Zajedno s Pekićem iste godine upisuju Akademiju slikari Fedor Vaić, Vilim Svečnjak, Bruno Bulić, Miron Makanac, arhitekt Zvonimir Požgaj i, naravno, Gojak.

2. Tartaglia kao gradonačelnik i ban Primorske banovine

Iz sastava Komore izdvojeni su 1932. godine srezovi Rab i Pag, a teritorijalna nadležnost proširila se na srezove: Bugojno, Korčulu, Livno, Ljubuški, Prozor, Stolac i Tomislavgrad, čime je, osim srezova Mostar i Konjic, cjelokupno područje Primorske banovine bilo u okviru njezine teritorijalne nadležnosti.

Pokušaji da se njihov rad zabrani uspjeli su samo na području Savske i Primorske banovine, ali ne i na području Vrbaske, Drinske i Zetske banovine (u sastavu kojih se nalaziolo preko 80 % područja Bosne i Hercegovine).

Tim je sporazumom osnovana Banovina Hrvatska, koja je osim Savske i Primorske banovine obuhvaćala i kotare Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventa, Travnik i Fojnica.

Objekt bivše Komande JRM-a, međuratna uprava Primorske banovine, dana je na upravljanje Gradu 1992., a JNA tu zgradu nikada i nije imala u vlasništvu.

Članke i rasprave iz pravne, povijesne i općekulturne problematike objavljuje u časopisima Bullettino di archeologia e storia dalmata, Zadrugar, Hrvatski ekonomista, Jugoslovenska država, Jadranska straža, Nova Evropa, Mjesečnik Glasilo pravničkog društva u Zagrebu, Glasnik Primorske banovine i u listovima Narodni list, Novosti, Prava Crvena Hrvatska, Novo doba, Pučka prosvjeta, Narodni val i dr. Podatci o njegovom životu i radu se nalaze u arhivu knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu.

Banovina je zapravo bila " država u državi ", a obuhvaćala je teritorij bivše Savske i Primorske banovine (uz dijelove današnje BiH).

Godine 1933. g. postavljen je na dužnost kustosa Muzeja Savske i Primorske banovine u Kninu.

Te godine područje Neum/Kleka ulazi u sastav Mostarske oblasti, da bi se 1929. godine našlo u administrativnom sklopu Primorske Banovine sa sjedištem u Splitu.

Istog petka kad je preuzeo vodstvo nad zgradom prijeratne primorske banovine, Ivo je Baldasar naime najavio kako u svoj tim namjerava kooptirati i dvoje dosadašnjih Kerumovih dogradonačelnika: Anđelku Visković i Juru Šundova.

Kada su osnovane banovine kao nove upravno-teritorijalne jedinice Kraljevine Jugoslavije godine 1929. Imotska krajina ušla je u sastav Primorske banovine.

Pećanac u više je mahova posjećivao područje Savske i Primorske banovine, propagirajući osnivanje četničkih udruženja i dajući im upute za rad.

Nadalje, na području Primorske banovine djelovala su četnička udruženja u Strmici, Vrlici, Otriću, Kninu, Drnišu, Kistanju, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i drugim mjestima.