Na Dioklecijanovoj steli iz British Museuma prikazan je faraon kako prinosi žrtvu svetom biku Buchisu.

Usre? i ga odje? om ukrasnom, obu? e ga u odoru slave. 8 Odjenu ga di? nim savršenstvom i opremi bogatom odje? om: ga? ama, haljom i ople? kom. 9 Obloži ga mogranjem i brojnim zvon? i? ima zlatnim uokolo, da zveckaju pri kora? anju njegovu, da im se u Svetištu? uje zvon na opomenu sinovima naroda njegova. 10 I svetu odje? u od zlata, grimiznu, svu izvezenu; ople? ak suda? ki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca; 11 drago kamenje, urezano kao pe? atnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. 12 I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pe? atom posvete, ures vrhunski, djelo veli? anstveno, ukrase, o? ima u nasladu. 13 Nitko nikad sli? nih nije vidio, i nikada ih nije tu? inac obla? io, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek. 14 Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana. 15 Njemu Mojsije dade sve? eni? ku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vje? ni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude sve? enikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje. 16 Izabra ga izme? u svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da o? iš? a sinove Izraelove. 17 Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pou? i Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom. 18 Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. 19 I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe.

Tko daje milostinju prinosi žrtvu zahvalnicu. 3 Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde. 4 Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. 5 Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg. 6 Ugodna je žrtva pobožna? ovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja. 7 Darežljivim srcem? asti Gospoda i ne škrtari prvinama što ih prinosiš. 8 Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radoš? u posve? uj desetinu. 9 Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, darežljivo i koliko možeš. 10 Jer sve Gospod pla? a i vratit? e sedmerostruko.

Na taj dan veliki svećenik prinosi žrtvu pomirnicu najprije za sebe, zatim za svećeničku klasu i na kraju za čitavu zajednicu naroda.

Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.« »Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Pozvan je da se žrtvuje i da prinosi žrtvu za druge.

Slijedit ćeš je zatim u crkvu i gledajući je u lice dok svećenik prinosi žrtvu, to jest: to je (to ćeš reći gledajući je).

Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu " itd.

Tamo će se okupljati u Svetištu od subote do subote, od mlađaka do mlađaka, da bi se pridružili najuzvišenijim tonovima pjesama, slavljenju Boga i zahvaljivanju Onome koji sjedi na prijestolju i Janjetu u vijeke vjekova. (6 T 365 368) Naš Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, izjavljuje: Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu (Psalam 50,23) Cijelo Nebo sjedinjuje se u slavljenju Boga.

U današnjem 2. čitanju, čuju se ove riječi: svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. Veliki svećenik, od ljudi uzet, može suosjećati s čovjekom za koji prinosi žrtvu, jer je i sam zaogrnut slabošću.

Onaj koji prinosi žrtvu prolijeva prosenu kašu po tlu ili ubije malu životinju čija krv hrani bogove.

U nebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izražavamo svoju zahvalnost i mi usklađujemo svoje bogoslužje s bogoslužjem nebeskih vojski. Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu, kaže Bog. (Psalam 50,23) Pred svojega Stvoritelja dođimo radosno i sa štovanjem, sa zahvalnicama i glasom hvalospjeva (Izaija 51,3) (Put Kristu, str. 90,91)

Prema katoličkoj teologiji, za vrijeme mise Isus Krist prinosi žrtvu i pri tome se služi osobom svećenika.

Izdišući na njemu prinosi žrtvu po kojoj je oduzeo grijeh svijeta i zahvalio svom Ocu sa svima koje spašava.

Abraham je kao otac žrtvovao svoga sina, Jakov prinosi žrtvu na brdu i poziva svoje rođake da blaguju s njim.

Onaj koji prinosi žrtvu a u isto vrijeme je prinesena žrtva, on postaje oltar na kojem se prinosi žrtva po Kristu koji je kao veliki svećenik svojom krvlju, uskrsnućem i proslavljanjem ušao u pravo svetište nad svetištem.

Pred nama je hod u kojemu smo pozvani prepoznati Gospodara povijesti, klicati Kralju svega stvorenoga i slaviti Ljubav koja prinosi žrtvu jedanput zasvagda, kako bismo se mi mogli klanjati u duhu i istini te svakodnevno prinositi duhovnu žrtvu svojim sebedarjem.

On Bogu prinosi žrtvu za sve vas.

Uzet je od ljudi i postavljen za ljude da bude pastir duša i po uzoru Dobroga Pastira vodi svoje ovce, da bude sijač Božje riječi i molitelj za svoj narod, da kao svećenik a kasnije i biskup prinosi žrtvu za grijehe cijeloga svijeta, ali i za svoje vlastite grijehe.« U nastavku se kratko spomenuo teškoga i tegobnoga životnog puta nadbiskupa Jurića, naglasivši pritom da je na tom putu »pružio herojsko svjedočanstvo« vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi.

Dok se približavao presudni čas, dakle posljednja borba, Isus snagom svoje ljubavi unaprijed prinosi žrtvu samoga sebe, skršenoga na križu, i daje se svojim apostolima, tj.

Bog je rekao preko psalmista: Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu. (Psalam 50,23) Služenje Bogu sastoji se najvećim dijelom od prinošenja hvale i molitava.

Ona ide sve više u crkvu, prebire krunicu i prinosi žrtvu obiteljskom ognjištu, a on sve duže ostaje na poslu, sve više dežura i pronalazi užitke izvan kuće.

Moram reći i da u prijevodu Rupčića stoji da veliki svećenik prinosi žrtvu za svoje grijehe, a ovdje Bonaventura Duda olako prevede doslovno - za sebe -, ne uzimajući u obzir kontekst ove teme i ono što je napisano u drugim poslanicama osobito u 1 Kor 11. Također treba stajati - za grijehe naroda -, a ne za nepažnje naroda.

Ona prinosi žrtvu i poziva ljude da imaju dijela s njome.

To još podsjeća na prirodni odabir. (Prvo otpadaju najslabiji.) A nakon prvotnog šoka bliskih članica i članova zajednice, i mogućeg suosjećanja, nastaje olakšanje i novi elan zajedništva grupe, koja je i ovaj put izbjegla bijesu bogova i zato prinosi žrtvu.

»Nema jače ideje u Merzovu liku od ideje Crkve; Crkve koja kroz papinstvo čuva nauku i jedinstvo, te Crkve koja kroz liturgiju moli i prinosi žrtvu hvale Ocu i pomoću koje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnoga života Kristova.« [ 21 ]

Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hoda stazama pravim njemu ću pokazati spasenje svoje.«

Za grongonu " se smatra da predstavlja faraona koji prinosi žrtvu, a tvrdi se da jedinstvena po svojoj veličini.

Nema jače ideje u Merčevu liku od ideje Crkve; Crkve, koja kroz Papinstvo čuva nauku i jedinstvo, te Crkve, koja kroz liturgiju moli i prinosi »žrtvu hvale« Ocu i »pomoću koje - veli Merz - vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog života Kristova« i kroz koju »svaki katolik postaje velik i univerzalan.« Papinstvo i liturgija, to su krila Merčeve duše, to su bitni karakteristikon čitava njegova bića.

Žrtve 18 Žrtva od blaga krivo ste? ena porugljiv je dar i ne primaju se pokloni opakih. 19 Svevišnjemu se ne mile darovi bezbožni? ki: gomilom žrtava oni ne? e iskupiti svoje grijehe. 20 Pred o? ima o? evim kolje sina tko prinosi žrtvu od imetka siromaha. 21 Oskudna hrana život je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik; 22 ubija bližnjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskra? uje pla? u. 23 Ako jedan gradi, a drugi razgra? uje, što im ostaje, osim trudbe? 24 Ako jedan moli, a drugi kune,? iji? e glas uslišati Gospodar? 25 Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, što mu koristi pranje njegovo? 26 o je i s? ovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet? ini: tko? e mu uslišati molitvu i zar mu koristi što se ponizio?