I dok puzimo pred svakim činovničkim laprdalom, pokorno privijamo kičmu ispred šaltera, zadnje kune prinosimo kao žrtvu gospodarima našeg života i zdravlja - i iz dana u dan gledamo kako bezobrazluk ostaje nekažnjen, a sila i moć postaju model uspjeha, molimo boga da se nađe neka veća zvjerka, neki viši pop, koji će ove naše bilmeze bar na trenutak svesti u razumne okvire.

Svjesni smo da prikazivanje titlova u ovoj predstavi skreće pažnju od same izvedbe glumaca, ali namjerno prinosimo tu žrtvu da bismo zorno predočili besmislenost pogleda na jezik kakav imaju neki kulturni pregatelji u hrvatskom društvu.

A onome kome dar prinosimo nije važan dar, nego srce koje dariva.?

Prinosimo ti Gospodine, knjigu tvoje riječi.

I na kraju evo što nam preporučuje sv. Toma More (16. stoljeće): Počnimo na vrijeme postiti, moliti, davati milostinju i sve to prinosimo Bogu da nam se oduzme.

Slavimo spomen-čin Isusove žrtve i prinosimo Bogu Ocu što nam je dao: Kristovo Tijelo i Krv u kojima je Isus otajstveno prisutan.

U svetoj Misi, kad se prinose darovi kruha i vina, prinosimo te Bogu prikazujemo i svoje duhovne darove, ustvari same sebe, kao Bogu ugodan prinos.

U novcu koji dajemo prinosimo dio svoga života, rada, truda - ali je ta gesta ujedno i poziv: darujmo Bogu sve

139. Kako je božanski Učitelj zapovjedio: »Treba uvijek moliti i ne malaksati« (Lk 18, 1), zato Crkva, vjerno odazivajući se ovoj opomeni, ne prestaje moliti, i potiče nas ovim riječima Apostola naroda: »Po njemu (Isusu) prinosimo Bogu uvijek prinos hvale« (Heb 13, 15).

I naravno, prinosimo ti sve svoje grijehe i srce raskajano koje nećeš odbiti.

U središnjem pak dijelu svete mise, na početku euharistijske službe, prinosimo Gospodinu darove kruha i vina koji će posvetnom molitvom i zazivom Duha Svetoga postati Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista.

Gospodine, u duhu zajedništva i zahvalnosti prinosimo Ti ovaj DNEVNIK.

Prinosimo im otpatke i imamo malo sličnosti s Vikinzima.

On oblikuje različitost koja je bogatstvo u Crkvi i stvara jedinstvo u svemu i među svima, tako da gradi jedan duhovni hram, u kojem ne prinosimo materijalne žrtve, nego sebe same, svoj život (usp. 1 Pt 2,4 - 5).

Sljedeće subote u Lugu, prinosimo žrtvu Baranji u obliku nekoliko različitih sisavaca oblikovanih na kockice u crvenom umaku baziranom na paprici:)

Sjetite se što je Isus rekao da trebamo učiniti ako prinosimo žrtvu Bogu, onda se sjetimo da netko ima nešto protiv nas?

U njoj prinosimo Bogu materijalne darove (sr.

Hristova žrtva se ne ponavlja, ali mi prinosimo Bogu Hristovu Golgotsku Žrtvu sjedinjenu sa našim molitvama.

Time danas još jedanput prinosimo njegovu i našu žrtvu za sve koje se udostojao iz vode i Duha Svetoga nanovo roditi i dati im otpuštenje svih grijeha.

Koliko li je slađe, i nama i našim zlim srcima draže kad drugi vide kolike žrtve i molitve prinosimo Bogu, sami, teškom mukom.

Isto tako u žrtvi koju prinosimo na oltaru prosimo (tražimo) od Gospodina da se dostoji posvećenje našega otkupljenja u nama ispuniti svetim otajstvima koja slavimo službom naše dužne ovisnosti.

Neka nam svako mjesto služenja istodobno bude i oltar na kojem se Bogu prinosimo kao žrtve ljubavi i zahvalnosti.

U Crkvu ne odlazimo kako bismo izvršili obavezu, već kako bismo primili Božje milosrđe za sebe i za one koje prinosimo u svojim molitvama.

Zato je monaški krst iznad svega krst odsecenja svoje volje, krst dragovoljne poslušnosti, žrtva na koji prinosimo ne samo svoju volju, već i vlastito rasuđivanje, nacin mišljenja.

Najlakše biramo pjesme ako u njima ugledamo riječi kao prinosimo, donosimo, darove... i primjećujemo da se takvi tekstovi oslanjaju na euharistijsku molitvu.

Sv. Petar i nas, koji smo već po krštenju postali Kristovi sljedbenici, kraljevsko svećenstvo, poziva da slijedimo Krista, živi Kamen, izabran i dragocjen u Božjim očima, da se čvrsto povežemo s njim i tako ugradimo u duhovni Dom za sveto svećenstvo te prinosimo duhovne žrtve, ugodne Bogu po Kristu i s Kristom.

Darovna molitva Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.

Kad dojenče prinosimo prsima moramo nastojati da donjom čeljusti što više zahvati ispod same bradavice.

Kršćanski je zato što ga posreduje Krist: »Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo« (Heb 13, 15).

Aljmaškoj Gospi, Gospi od utočišta, prinosimo sve svoje molitve, čežnje i boli.