mene su žuljale neke sitnice, tipa na pitanje odgovori pitanjem, pa mijeja raspoloženja, danas je sav hepi, sutra nervozan i mada je to pripisivao poslu, znala sam da nije jer je inače o problemima s posla konkretno pričao... on ima neki čudan izraz u očima kad laže, znam ovo se čini blesavo, ali ima ga... nisam ga često viđala, taj izraz, ali u to vrijeme je bio prisutan... pa recimo u razgovoru zna zašutjeti, ne dugo, jedva primjetno, ali se osjeti ta tišina između dvije riječi... kako je vrijeme išlo tako je znao jednostavno usred nekih razgovora otići van iz sobe... ma znala sam, samo što sam sa svakim pitanjem " što se dešava " davala njemu prednost da se malo primiri... vrhunac je bio kad je na jednom obiteljskom ročkasu, kao igrao igricu na mobu... tu večer sam našla dokaz... nije poricao, rekao je... ali je i tada lagao... samo što ja tada nisam ni htjela čuti neku drugu laž nego baš tu izrečenu... kratko vrijeme: rolleyes: