Jer ono što veže ova dva Gaimanova pristupa pripovijedanju u stripu njegovo je zanimanje za mitologiju.

Prvi dio predstave odlično je nosila Senka Bulić koja se u pripovijedanju naslanjala na vrlo izražaju i rječitu gestu, pojašnjavajući priče u sadržajnom sloju, bogateći ih u dramskom.

Rubrika je izašla iz uskoga okvira obične novinarske forme jer se nije zadržavala samo na pripovijedanju priča, već su gotovo svaka obitelj i pojedinac bili potpomognuti.

Bulićev artificijelizirani neorealizam počiva na pripovijednoj ritmici svakdana, razvijanoj kroz« light-motive »koji otkrivaju svakodnevni« hard », na pripovijedanju koje se obično otvara epilogom, koje ponekad ulazi u beskonačne petlje kao« techno »kulminira i ekstazira onkraj vremena i prostora, u povlačenju pred brutalnošću, u narkoticima proširenim bespućima subjekta ili« cyber-zbilji ».

Sutradan ujutro bila je cijela rodbina sretna i zadovoljna; pripovijedanju o sinoćnjim zgodama i raznim malicama - koje mogu samo žene spaziti i pamtiti - nije bilo ni kraja ni konca; sve su oprave bile ocijenjene, svaka kretnja izmjerena, svaka riječ odvagnuta.

Nadalje, valja primijetiti kako se takva iskrivljujuća perspektiva odnosi (ne samo u mnogim djelima iz prošlosti nego nerijetko i u današnjima) u prvome redu na klasične literarne postupke u karakterizaciji likova i pripovijedanju, tako da je naposljetku vrlo teško imalo se poistovjetiti s protagonistima, kao i s cjelinom koja bi svakomu čovjeku trebala priskrbiti univerzalnu patinu autentična umjetničkoga iskustva.

Na Drugom stupnju filmski redatelj i kritičar Petar Krelja i mr. Bruno Kragić uvodno su govorili o tvorbi filmskoga djela, mr. Kragić i o pripovijedanju u prvom licu na filmu, a Josip Grozdanić o televiziji u tranzicijsko vrijeme.

U svom je pripovijedanju pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papiros za potrebe vjernika rimske općine.

Iz svake rečenice romana Drakula Nemrtvi jasno je koliko je truda uloženo u istraživanje ove građe, no podjednaka je količina pažnje posvećena pripovijedanju i stilu, tako da u konačnici dobivamo djelo koje je u isto vrijeme dostojan produžetak, ali i izniman samostalni roman o jednoj od najzanimljivijih tema u književnoj povijesti.

Bavljenje obiteljskim odnosim, kao i sklonost prema blago eliptičnom pripovijedanju, suptilnim varijacijama osvjetljenja i perspektive te polaganim zatamnjenjima nastavlja i u daljem ostvarenju Jug (1983), oblikovanu kroz protagonističinu retrospekciju o svojoj obitelji od kraja 1940 - ih i očeva samoubojstva deset godina poslije.

Žiri je pohvalio upotrebu tehnike unutrašnjeg monologa u pripovijedanju koje se bavi samohranom majkom, njenom kćeri i odsutnim ocem.

One su listovi s jedne grančice obiteljskog stabla, njemačkih korijena, koje Ivana Šojat-Kuči u svom slikovitom pripovijedanju vješto oslikava, te u likovima običnih, malih junakinja, daje uvjerljivu sliku društva i povijesnih (ne) prilika tijekom jednog cijelog stoljeća, pokazujući da je rat uvijek gladno čudovište, koje proždire, zvao se Galicijski ili Domovinski.

Lovrenović i Marinković podsjetili su publiku u dupkom punom Crvenom salonu DHB-a na znameniti Andrićev govor na francuskom jeziku pod nazivom »O priči i pripovijedanju«.

Ovaj običaj dosegnuo je vrhunac u dokumentarcu koji prikazuje kupaonicu gdje je Henry Miller, američki pisac druge polovice 20. stoljeća poznat po fragmentiranom pripovijedanju i seksualno eksplicitnim temama, obavljao nuždu, održavao higijenu i radio svakakve druge stvari koje opisuje u svojim romanima.

A u pripovijedanju, nadam se, uspijevam otkriti kako su biblijske priče dugo bile potisnute.

Prema pripovijedanju starije braće, uvijek se nekako osjećalo da je Virovitica predaleko od sjedišta biskupije i iako su kontakti sa mjesnim biskupima bili redoviti, osjećala se određena udaljenost.

Yavuz Turgul je majstor u pripovijedanju i dobro poznaje kvalitete našeg društva te ih može pravilno razumjeti.

Rasvjetljavajući ponekad naizgled svoje besciljno čekanje ljubljenoga, uviđajući uzaludnost svojih napora da ga oslobodi uza svjetskih nemani, moderna Penelopa ispovijeda svoju svakodnevnicu jezikom na čijoj se realističkoj razini isprepliću snovi i simboli, tako što se ne žali, kuka i prenemaže, iako moli i vapi; ona se ne priklanja ni tzv. uzvišenom pripovijedanju, estetiziranju i moraloziranju, niti bilo kakvoj drugoj knjiškoj konvenciji, već sve govori jasno i čitko, blještavo i snažno kao krv - tvoja krv i moja.

Povijesnom se rasuđivanju postavlja nadalje pitanje treba li više vjerovati Dukljaninovu i Tominu pripovijedanju o Gotima kao osvajačima, koji su oborili rimsku vlast u Dalmaciji i uspostavili svoju ili Konstantinu Porfirogenetu koji pripovijeda o Avarima i Slavenima u toj ulozi.

Nalazimo riječ zahvaljivati u pripovijedanju drugog umnoženja kruhova: I uze (Isus) sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže (Mk 8, 6).

Tako u pripovijedanju prvog množenja kruhova kod Mateja, Marka i Luke. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu (Mt 14, 19 i paralelni).

Kritičari su rekli da je ovaj film preozbiljan za djecu, a i dosta se bazira na vizualnom pripovijedanju budući da u prvih pola sata nema dijaloga što zavisno od gledatelja može biti pozitivno ili negativno, premda smatram da pokreti i glazba kao i oči robota govore umjesto njih, a Wall-ejeve okice malo podsjećaju na dragog nam E. T. - a.

Ovdje je riječ o naglašenu, ironično opuštenu pripovijedanju u slengu koje bi bilo vrlo pogodno za takav tip romana, dapače izvrsno uz ograničenje da se čitatelj uvijek može zapitati tko je taj što to priča u slengu.

Uz naslove brojnih priča, kritika i eseja, u biografsku bilješku o Mihajlu Pantiću (1957.) morao bi stati i podugačak niz antologijskih izbora i knjiga koje je uređivao, potom urednički angažman u književnim časopisima (od beogradske Književne re č i do zagrebačkog Quoruma), pa doktorat o modernističkom pripovijedanju u Srba i Hrvata, profesura na Filološkom fakultetu u Beogradu, predsjedanje Srpskim književnim društvom i još štošta.

Nije, srećom, dao nove bombastične priloge svojemu dosadašnjem pripovijedanju i europskom prigovaranju.

U pripovijedanju važnu rolu imaju junakovi snovi, ispočetka su oni vidno naznačeni kao zasebna zbivanja u njegovoj psihi, no kako tekst napreduje te se naznake gube, i umjesto da se mučimo dokučiti što je posrijedi, jednostavno izaberemo je li ono što čitamo san ili java.

Osim glavnih likova; Nazmije (Zlovoljnog, pigmalliona, tajanstvenog vodiča - istraživača priče) i doktorke Nikolić (polu-Romkinje, probuđene, inicirane osobe), pojavljuju se još i Zenit (Nazmijin brat) i Katarina (Zenitova žena), Katja (medicinska sestra), Aca Faca (Rom iz Sarajeva), homoseksualci i skinheadsi u parku, Ivica (šminker, školski drug) i Josip manipulator iz marketa, a u vanambijentalnom pripovijedanju ističu se epizode kao: Nazmijina platonska avantura sa radnom kolegicom, Nikolićkin starac sa francuskom kapom i pričom o osmjesima, Nazmijin san o savršenoj ljepotici iz tramvaja/autobusa, Nazmijina teorija o krivulji vremena i krivulji razvoja čovječanstva, te na kraju Nikolićkin san o sprovodu i stećku.

Za razliku od tradicionalnog romana, koji inzistira na fabuli i ÂťnaturaliziranomÂŤ pripovijedanju koje teče kao Âťsamo od sebeÂŤ, djela Mare Ivančan su, barem djelomično, sižejna (dijelovi strukture vezani su asocijativno i lajtmotivski, a ne uzročno-posljedično), tj. nastala kombinacijom različite građe, montažom fragmenata.

No, dok bi se većina SF autora zadržala na samom pripovijedanju, pokušavajući stvoriti svijet dovoljno intrigantan, a da bi čitatelj poželio ostati u njemu, postmoderne praksa Kristijana Vujičića neprestano izbacuje roman iz kolotečine.

Ono što Tomaž Lavrič postiže samo običnim tušem na bijelom papiru izuzetno je i njegovi stripovi, a posebice ' Crveni alarm ' vrh su ovakvog načina pristupa pripovijedanju u stripu.