Prizivanje arhaičnog načina pripovijedanja ne uvjetuje samo jezične i poetske veze u djelima tih mlađih prozaika, vrijedno je baciti pogled i na onaj stvoreni, arhaično krvavi i anđeoski, tj. svijet tužnih vilenjaka, koji se kod Attile BĂĄrtisa u obl iku romana, a kod LĂĄszlĂła Darvasija i kod JĂĄnosa HĂĄya u proznim pjesmama i nizu pripovijetki artikulira u netaknutost nostalgije, bajkovitosti i legendi.