Nema sumlje da je, ne samo opće odbijanje hrvatskog naroda da brani Jugoslaviju, unatoč pozivu dra Mačeka, da se bez ikakva odlaganja odazovu pod oružje oni, koji su pod oružje pozvani, nego i aktivno sudjelovanje u razoružavanju jugoslavenske vojske, bio odlučni motiv da Njemačka, a zatim i Italija, priznaju uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, proglašene po hrvatskim vojnicima već 7. travnja u Čkovcu i 8. travnja u Bjelovaru, a 10. travnja, službeno u Zagrebu, proglasom pukovnika Slavka Kvaternika.Njemačko priznanje Nezavisne Države Hrvatske bilo je, očito, motivirano spoznajom, da bi uspostavljena hrvatska država osloboditi važni dio njezinih vojnih snaga, potrebnih za pripremanu ofenzivu na Sovjetski Savez, a ujedno spriječiti proširenje njezina nepouzdanog saveznika, Italije, u Jadranskom prostoru.