.. a tko će ih sve pamtiti.. k ' o i ovdje.. 100 - ine nickova.. počeo si k ' o Tuki, Gojko Šu_ak, a na koncu si bio i steklish i englesko-sakson ski konjušari.. - jbg - tamo si samo podje.avao pok.hrvatskog Mojsiju i njegovog VELIKOG ministra Šuška, a međuvremeno ti se ili stanje ' psiho-mentalno ' pogoršalo ili znastveni obzor proširio.. i sad pod.ebavaš sve, a kao ili ili (terapija ili analiza duša).. u prvom nisi uspio, tj. svi odred su s tobom pobrisali i pod i muda, a u drugom, čudne duše-čudnih ljudi (HČ K), jer u glavetini imadeš ili silikon ili nanotehnološku memorijalnu i tiskanu pločicu, a duše nemaš, zapravo imaš, ali ti je teško dokučiti.. ' da i duša imade dušu '.. kapiš?.. zamor materijala-dije lovi od Atari-ja ili commodorca.. a nastalo doba interaktivne manipulacije.. o no ti nogama još uvijek pišeš, a MFP.. gleda u monitor i ispisuje (o magnetizmu neznadoh ništa, osim što ga osjetim, a silnice mu upravo bez ičega kontroliram, dak le upravljam njima i od stabilnog magnetizma samo gledajući u nj ' činim ga nestabilnim i frekventnim.. ka piš?)).. tvoja braća četnička su mi ruke hendikepirali.. kapiš?.. a obziri?.. ja se samo malo i kad me naljutiš s tobom igram i poigravam, a kad se prisiljavam biti grub.. koristim ' rektalnu ' filozofiju.. hah a.

Moj dragi me zove, ako se ne vidimo dva puta dnevno, tri, jednom, ne znam ali on zove jer ga ne prisiljavam, ne zahtijevam, nemam mišljene o tome da me treba zvati, ništa neću misliti ako ne nazove.

Ne prisiljavam nikoga na čitanje mojih članaka.

Mali je bio genijalan u svakom smislu, ali osobno sam osjećala da mu kradem dio mladosti, da ga prisiljavam da odraste, da ga odvajam od načina života koji je u tom momentu bio primjeren njemu...

Jer se postavlja pitanje, kada ja narušavam slobodu drugoga, kad ga prisiljavam na devijantno ponašanje, ili već kad svojim hvaljenjem i propagiranjem takvog ponašanja ja drugoga, osobito ako je on ispod moje umne razine i sugestibilan, motiviram na takvo ponašanje?

Venjička, ako hoćeš skrenuti lijevo, idi lijevo, ni na šta te ne prisiljavam.

ima li čovjek dušu? naravno, kako bi bez nje. priznajem sretao sam neke što su se trudili da je dobro prikriju, ali... a gdje li se, dovraga, nalazi taj organ kad ga do sada nisam uspio naći niti u jednom anatomskom atlasu svijeta. a tražio sam, od onih staroegipatskih do najsuvremenijih internetskih. tek nešto malo srednjovjekovnih naznaka o njenom postojanja uvjerava me da je tu negdje, u dubini nakupine jednostavnih stanica što su, na nagovor prevaranta Gena, odlučili sklepati ovaj organizam što ga nosim (bez da su za njega tražili moju ikakvu privolu). i koju bi to onda svrhu trebao imati jedan takav nevidljivi organ u ovom mom mehanizmu u kojem svaki njegov djelić ima svoju strogo definiranu ulogu. jedino što mi pada na pamet jest skladište. ali ne ono skladište u koje se slaže gotova roba spremna za lifrovanje po trgovinama. takvo više prilići mozgu. nakupina informacija kao nekakav repromterijal u mozgu prođe kroz završnu obradu i onda se uskladišti sve dok se ne plasira dalje kao dobro uklopljen stav. ne, nije to ni ono skladište otpadnog materijala koje nikom ne treba i gomila se dok ne dođe neko povoljno vrijeme da ga se isprazni na deponiju nepotrebnih stvari. nije moja duša takvo skladište. to je skladište naizgled nepotrebno potrebnih stvari, ona drvena polica u kutu podruma, ona kartonska kutija u garaži što se rijetko otvara, ono krilo ormara koja se nikad ne preslagiva, onaj tamni kutak sobe u kojem se ne briše prašina, djelić tavana iza zavjese od paučine, velika drvena škrinja u kojoj su bez reda i smisla pobacani misli, osjećaji i sjećanja. sve što za života skupih, i onog dobrog i onog lošeg, a što, iz bilo kog razloga, ne htjedoh ili nemogah pokazati ili izreći, sve što sam trebao, a nisam uradio, sve što sam htio, a nisam znao ili smio, bacih u tu kartonsku kutiju, tu nepreslagivanu policu, tu drvenu škrinju ojačanu ukrasima od kovanog željeza i zabravljenu velikim metalnim klučem i ostavih da samuje zaboravljeno. i prisiljavam se, svaki put kad iznova u tu škrinju ubacujem neke nedosanjane snove, neke neizrečene istine što bole više od laži, neke događaje što prijete da postanu uspomene, da ne pogledam, da ne prevrćem, da ne kopam po tim beskorisno korisnim sitnicama jer znam u kakvoj se posudi otrov čuva. i okrećem pogled, kad uz škripu zahrđalih šarki podižem taj poklopac od stoljetne hrastovine, jer znam kako blješte odbaćene misli, znam kako sladunjavom pjesmom, kao sirene odiseja, mame neizgovorene rijeći ' volim te ', jer znam kako tužno zapomaže, kao ostavljeni ranjenik na bojištu, jedna lipanjska noć. i pokušavam, s vremena na vrijeme, izprazniti djelić te pretrpane škrinje izvlačeći, nasumice, iz te gomile, neke stvarčice i ostavljati ih, kao igračku u izlogu, na jednoj stranici bloga, potajno se nadajući da će se nekom dovoljno dopasti da je uzme sebi, da završi u nečijoj pretrpanoj škrinji. u jednom takvom otvranju tog skladišta velikih sitnica, negdje s kraja prošle godine, neoprezno sam, iz tog zatočeništva, pustio neka prastara sjećanja. pokazalo se da nisu zaboravila svoga tamničara i osveta je bila... baš onakva kako se mogu osvetiti neka sjećanja. i što sam mogao? boriti se protiv njih? nisam navikao boriti se sam protiv sebe, ne znam kojim se to oružijem suprostaviti sebi... možda je kukavički, ali pobjegao sam bez riječi, s par nabrzinu skupljenih stvari i djelićem plavokose Stvarnosti, ostavljajući da neki šinteri po zadatku i iz zadovoljstva pohvataju odbjegle krvoloke...

Dakako Vas ne prisiljavam da odustanete od svoga izbora.

Zaboravih ti @misty reći nešto bitno.Sve moje izjave su, naglašeno, moje razmišljanje.Ja nikoga ne prisiljavam da razmišlja kao ja.Nikome ne naturavam moje stavove, za razliku.., pa ako netko ima drugačije razmišljanje o nekom pojmu, ne branim mu da ga iznese.

Nakon svega toga slijedi: " Naređujemo vam, o svi vi demoni koji stanujete na ovome područiju ili bilo na kom kraju svijeta da ste, bilo koja moć koja vam može biti dana od Boga i naših svetih anđela na ovom mjestu, moćnim vladarstvom nad paklenim podzemnim svijetom, kao i vašom braćom, obićnim i posebnim demonima bilo da stanuju na istoku, zapadu, jugu ili sjeveru ili na bilo kojoj strani Zemlje i na sveti način snagom Boga Oca, mudrošću Boga Sina i vrlinom Svetoga Duha, punomoćiju koji potjeće od našega spasitelja Isusa Krista, jedinog sina Svemogućega i Stvoritelja, koji je stvorio nas i sva stvorenja ni iz čega, koji je takođe odredio da se vi odrekneta sve moći da stražarite, prebivate i ostanete na ovome mjestu, kojim vam ja naređujem i primoravam vas htejli ne htijeli, bez lukavstva i prevare da mi kažete svoja imena i da me ostavite da mirno posjedujem ovim mjestom i upravljam istime.Idite svi duhovi prokleti koji ste osuđeni na vječnu vatru ako se budete bunili.Prizivam vas istim autoritetom, iznuđujem i zovem vas.Zato vas prisiljavam da se pojavite ovdije u prijetnom ljudskom obliku, najsvetjim imenima.Opominjem te drugim svetim imenima najvećeg Stvoritelja koji sada ili će poslije ovoga biti u vezi s tobom, poslušaj odmah moje riječi, čuvaj ih ne prekršivši ih, kao osude posljednjeg strašnog Suda koji ti moraš poslušati ne prekršivši ih.Ne pomišljaj da me odbiješ, jer ja sam griješnik, jer češ time odbiti naredbe Najvišeg Boga.Ne znaš li da si lišen svojih moći pred tvojim Stvoriteljem a i našim? Pomisli zato što odbijaš i zato svečano obećaj svoju poslušnost, zaklinjujući se rijećima posljednjim strašnim Sudnjim danom i onim koji je stvorio sve stvari svojom riječi i koga sva stvorenja slušaju. "

Prije 5 mj. sam dobila 2 bebu a prvo djete mi ima za 14 dana 2 god. odvikavanje od pelena je uslijedilo i slabo nam ide. kaže da je piškio i mrlj po tome a ja naravno dobijem sijede koji su znakovi da je djete samo spremno za wc a ne da ga ja prisiljavam?

Prisiljavam se, idemo na kavu, prisiljavam se, tako se valjda radi.

Nikoga od Vas ja ne prisiljavam na ono što ne želi, ali minimum kulture zahtjeva da poštujete sebe i vrijednosti koje zastupate.

ma ne tvrdim ja da me je moje stanje organizma zacementiralo, i vjerujem da nešto krivo radim. ali šta?? i koga da pitam? istina da hrpu toga nisam probala ali ja nemam pojma šta se u toj hrpi sve nalazi i šta bi ja to trebala probat. ne razumijem se u treninge. nemam pojma kako funkcionira ljudski organizam. ljudi se na tu temu školuju godinama. nisam te struke i nemam vremena potrošit godine da bih sama došla do nekih spoznaja. i sami znate (vi polu i profesionalci) koliko ste vremena i truda uložili da bi ste danas znali sve ovo. ja bih morala dati otkaz, oboružat se literaturom i posjećivat hrpe seminara na tu temu. taman kad bi to sve prošla došlo bi vrijeme za mirogoj: -) nemam problema sa treniranjem. radim ono što su mi u prva 3 dolaska pokazali. koga boli briga jesu li te vježbe meni dovoljne? vjerujem da velika većina vas zna kako funkcioniraju treneri po teretanama. obzirom da nemam pojma koja vježba kakav utjecaj ima, šutim i radim šta su mi pokazali. znojim se. organizam mi traži jako malo tekućine. nisam primijetila da mi neka hrana posebno smeta. ova količina hrane koju jedem je meni i previše ali se prisiljavam. nekad sam jela još manje. prehrana mi nije baš maštovita jer se bojim da kalorijski ne pretjeram.

Prisiljavam ga zastrašujući ga, prijeteći da ću ga pretvoriti u ništavih.

Seks imamo vrlo rijetko, uglavnom na moje inzistiranje, pri čemu mi je krivo jer se osjećam kao da ga prisiljavam na to i da je pristao samo zato da se riješi mog prigovaranja na neko vrijeme.

Tu nam razmišljanja nisu baš na istoj valnoj dužini, ali ja te igrače usmjeravam i prisiljavam da me natjeraju da im tražim minutažu.

Nikada samu sebe ne prisiljavam na nešto.

Sad se doslovno prisiljavam da pišem ovih par redaka, a kasnije će prstići sami poteći po tipkovnici i razliti slova prazno-bloškim prostorom.

Kad sam izašao iz vojske, opet sam imao situaciju da se prisiljavam na nešto što mi je mrsko.

Kad mi se učini da se na to prisiljavam, odoh ja.

Ja te ne prisiljavam da vjeruješ u mene, ali želim da me potražiš i susretneš se sa mnom.

Odlučila sam pisati blog postove da se prisiljavam biti redovna

Ja vas nikada ne prisiljavam, jer poštivam vašu slobodu.

Ne prisiljavam se, nego sam zadovoljna nekim rezultatima i onda neke stvari ostaju nedovršene.

Jedva čekam i samog sebe prisiljavam na strpljenje.

Pitala sam se kakvu poruku šaljem Marti kad je prisiljavam da razgovara s osobama koje je doživljavaju samo kroz prizmu njenih nemogućnosti.

Iako to prije nisam radila, sada se svaku večer ili ujutro prisiljavam na gimnastičke vježbe.

Koju se često prisiljavam ne preskočiti, nego dati mu dovoljno prostora.

volim proljeće, mislio sam, volim proljeće, neumorno i neotežano, budi nas vedrim lakomislenim zovom da počnemo iznova, varka i nada svake godine, novi pupovi niču iz starih stabala, volim proljeće, vičem u sebi uporno, prisiljavam se da povjerujem, krio sam ga od sebe ranijih godina, a sad ga zovem, nudim se da me obuzme, dodirnem cvijet jabuke kraj puta, i glatku novu grančicu, sokovi žubore njenim bezbrojnim žilicama, tok im osjećam, neka mi kroz jagodice prjeđu u tijelo, jabukov cvat da nikne na mojim prstima, i prozirno zeleno lišće na mojim dlanovima, da budem blagi miris voćkin, i njena tiha nebriga, nosit ću ocvijetale ruke pred zadivljenim očima, pružat ću ih kiši hraniteljki, u zemlju ukopan, nebom hranjen, proljćima obnavljan, jesenima smirivan, dobro bi bilo početi sve iz početka.