Ne zamjerite mi, ali to su prilike kad se prisjećaš prijašnjih finala, koje sam pratio u novinarskoj karijeri dugoj više od pola stoljeća.

2. Prije si radio na Radio Martinu, Otvorenom i Zagrebačkom radiju, opiši nam malo rad na tim radijima i dali postoji neka zgodna anegdota koje se posebno prisjećaš?

Jao, ostarila si garavice, ne zato što lijepo pišeš o starim vremenima, nego zato što se prisjećaš mladosti.

Stalno prodaješ teze kako je Hajduk nešto posebno ovo ono, prisjećaš se povijet, a danas bi klub koji je dite puka za šaku dolara (zbog rezultata) prodao ameru....

Zar je ovo vrijeme da se prisjećaš djetinjstva i seljačke kuće žutokosog dječaka?

Kultiviraj zahvalnost pa će te to potaknuti da se često prisjećaš svih razloga za radovanje.

Čega se prisjećaš s nostalgijom i što si priželjkuješ za budućnost?

I ti se u mislima prisjećaš vidiš ju, onako sretnu.. vrckavu.. s tim sjajem u očima.

Znam samo da u praksi ljubav boli kad ti o Njemu sanjaš, misliš na Njega i prisjećaš se zajedničkih trenutaka, dodira, a zapravo znaš da te ne želi i da je s drugom.

- Sudeći po tvojoj namrštenoj njušci - reče mi uz smijeh Selim - sigurno se prisjećaš svog slatkog bračnog života.

Bushu, on bi za njega sigurno imao razumijevanja. Ä ini li se to meni ili dio u kojem se prisjećaš redukcija struje početkom 80 - ih miriše na odu tom vremenu?

Ti za stolom, prisjećaš se nekih davnih, dugih riječi, kao da nisi, kao da ne ostaješ tu.

Tu se otkriva istina, tu se prisjećaš svoga života i uviđaš Gospodinovo vodstvo, tu otkrivaš dubinu i mudrost Gospodinove pedagogije kojom te vodio kroz bol i muku, kroz križ prema sebi, tu ti se otkriva božansko nadahnuće Pisama koja u sebi sadrže toliko istine, mudrosti, Riječi.

Svaka sekunda nosi promjene Nove poraze pobjede a ljude pretvara samo u prolazne face Ljudi dolaze, odlaze naprosto šetaju kroz život ti Pa i ti u njihovim životima bivaš samo šetač I ponekad pitaš se dok noge same kroče Kroz živote stotina ljudi jesam li zatočen Shvaćaš da nešto ne valja ko prazna obećanja Bezizlazno tražiš izlaz koji vodi u sjećanja prisjećaš se starih lica, događaja koje poznaješ od nekud ali neke grozne misli teku tobom tada spoznaješ da više nisi ona ista osoba boli al da zaustaviš bol nisi sposoban ko sam ja?

... možda će se na svakom blogu nač ova tema... al baš me briga... radi se o tom nečem šta je prijeko potrebno u životima svakog od nas... šta nas ispunja... šta nas drži i vodi i voli i uveseljava... to se zove prijatelj... ustvari... pravi prijatelj... a takvih je malo... zapravo, jako, jako malo...... svaki dan zapravo shvaćaš činjenice tog prijateljstva... prisjećaš se onih ranijih dana i svega što ste prošli skupa... svega šta vas je prije uveseljavalo i sačinjavalo... a sada toga više nema... kao da je nestalo... kao da se ugasilo... pa se pitaš dali je to stvarno bilo prijateljstvo kakvim je bilo zamišljano?? eh... nijeeee... budimo svjesni i realni... NIJEE sve puste prazne priče i sve stvari koje nisu bile iz srca upućene su nestale... nisu nikad ni bile tu...... pravi prijatelji se nesvađaju 125646469 puta dnevno...... mogu li biti prave prijateljice šest cura koje neprestano seru iza leđa jedna drugoj.boli me neka stvar kako će koja reagirat na ovaj post.znam da je sve šta napišem istina... NEE to je tako jadno, dvolično, ma trolično, užasno... ali je istinito... stalno se neka sranja događaju... zapravo nijednoj nije toliko stalo da se potrudi to očuvat.budimo realni.nije.između 6 postoje veeliki problemi... između 4 postoje problemi... između 3 još itekakvi... a dvije se nađu... možda možeš imat i samo jednu najbolju prijateljicu... možda je sve drugo jebeno poznanstvo... možda.... ali nikad nemože sve bit ok... čim se nađu tri osobe odma počnu OGOVARANJA.... aaaahh... možda tako funkcionira naš glupi ženski mozak.KAKOOOOOO KOMPLICIRANOOO.

Dok moj misaoni um uživa u slavlju vanjskih osjetila u tebi teče moje vrijeme i život se kreće, ti me svojim bolnim pokretima prisjećaš na svoje stanje, a ja ne slaveći tebe, u tebi tražim krivca za svoje stanje i osuđujem te na mirovanje, oduzimam ti pokret, uspavljući još više tvoja unutarnja osjetila.

I eto na kraju dočekaš da prođe i onda se nostalgično prisjećaš vremena kada su djeca bila još mala i slatka i nisu ti odgovarala, ili nisu izlazila van pa se vratila ujutro povraćajući po hodniku ili nisu hodala s tim kretenom a kojim su poslije dobila one tvoje slatke unučiće koji su bili puno slađi kada su bili još mali i nisu ti odgovarali..

R. je dalje, prisjećaš se, svojim kreštavim glasom, pravilno sjedeći nastavila pričati o svom preobraćenju, o grupni molitvama, Međugorju, o Božjim znakovima, o svojoj velikoj patnji o kojoj nije željela otvoreno pričati (jer je zapravo i nije bilo)....

Dakle, pamćenje je oboje, i blagoslov i prepreka, ovisno o tome da li se prisjećaš svoje prirode ili si zapeo na događajima u vremenu i prostoru.

Nema sudbine, odi i fino se upoznaj, možeš i spomenuti da ti je odnekud poznata, eto ti i tema za probit led, ko fol se prisjećaš gdje si ju vidio al šuti brate o sudbini, uplašit će se:)

lopta je gorjela na nebu u čelu bog u žumanjku. sunce u noći kad kemijske vile izlaze da plešu. prisjećaš se: kao što se prah vraća prahu pjesma Majke drvored putuje ulicom, vidim mu u deblima dušu zemlja gdje je ukinuto stvaranje tu je ostala samo slika bunari najdublje zemlje znaš da si nerođen u jajetu čekaš oblik. ova roba dolazi s odgodom krvotok doplavljuje: crvena rijeka Stiks. i dok čekaš zuriš u zaboravljeni svijet u trbuhu goli pol bila je to tuga drvenih stvari što gnjiju u sarkofazima. cesta otplavljuje u koritima svjetla, grad u noći a onda zavijanje: noć što rudi

Negdje u sebi prisjećaš se da je badnjak, sutra Žićbo i apsolutno si svjestan da se od danas do sutra ništa promijeniti neće, ali nekak ti baš godi razmišljati kako možda i ne bude tako, kako je danas baš neki Poseban dan

Umjesto da se prisjećaš kojekakvih problema, nastoj provesti to vrijeme u osjećaju zahvalnosti za sve ono što je dobro bilo taj dan ili duže.

Prisjećaš se prošlih dana ludosti i misliš - sad sam se smirila uz obitelj i to je to.

Ali, zatim: sve čeg se prisjećaš, nije više koristan podatak, iz pamćenja prizvan zato da ga uputiš nekoj opet novoj cjelini, koja se na obzoru možda nazire: jer sad ti ostaje samo prava bol i ona je sve što imaš: ona bol koja se razlijeva po cijelom tijelu i razvrstava te u suhe naprave bez čuda.

Tako se sada prisjećaš još nečega.

Prisjećaš se kako to izgleda održati svoju riječ.

Ako se prisjećaš, a prisjećaš se toga, odgovarao sam ti iz Zagreba, ali ne kao osoba iz Zagreba, već iz motrišta političke doktrine ZTP.

Mistično tumačenje bi bilo da si možda u prethodnom životu poginuo u poplavi pa se " prisjećaš ".

Isti onaj osjećaj kojim se ti prisjećaš svoje majke i oca, one emocije koje su izazivali u tebi dok su bili s tobom, svojim bivanjem, zaštitom i ljubavlju koju su pružali, to se ne zaboravlja, zar ne?