Prisjećam se pitanja koje mi je češće prolazilo mislima: tko će biti prvi profesori i studenti ovoga sveučilišta.

U prvom dijelu prisjećam se stare ljubavi, nakon čega se, kad krene refren pjesme, prikazuju ljudi u svakodnevnoj žurbi, gužvi, dok sam ja usporena.

Tijekom plivanja razmišljam i prisjećam se prijašnjih godina.

Prisjećam se, odmah nakon objavljivanja da Horvatinčić planira nešto graditi na zagrebačkom Cvjetnom placu, krenuli su prosvjedi građana.

Danas se prisjećam nekih starih vremena kad su moja starija braća sudjelovala u priredbama i kitila školu.. i sjećam se priča o jednoj sestri rođenoj dan dva prije Dana Republike koja je sve samo ne - republika.

Moja dobra prijateljica Sonja Manojlović ima sjajan naslov jedne svoje zbirke pjesama kojeg se sve češće prisjećam.

Sad se prisjećam svih dobrih i loših stvari u 2007 godini....

I onda se prisjećam i kada bi tim poticajima popustio ništa sretnije se ne bi osjećao, možda sat dva, dan dva, ali brzo bi oduševljenje splasnulo.

Sada dok govorim, prisjećam se svega onoga što sam vidio i doživio ovih dana u Međugorju.

A ja se prisjećam njenog posljednjeg odlaska, dok osluškujem njeno disanje.

S čežnjom u srcu prisjećam se svog djetinjstva kada sam stajao uz radio u kuhinji dok bi mama i tata bili u sobi i s nestrpljenjem čekao kada će se javiti radio-komentator s Kantride da mi donese novosti sa utakmice mog omiljenog kluba.

S posebnom se radošću prisjećam četvrtka, tj. dana šutnje.

Prisjećam se onog: ' dok šetamo gradom korak po korak ' I riječi prvog čovjeka po Mjerecu: ' Ovo je malen korak za čovjeka ali veliki za čovjecanstvo. ' Korak?

Prisjećam se, obzirom da nije bilo tako davno, tek prije 1.095 dana iliti ga tri godine.

Sad se već avanture sa spavanjem na Nariti prisjećam s nostalgijom.

Još malo pa je 1.7. a još me ne zovu.. do tog datuma bih trebala imati spakirane kofere i kartu u džepu, a ja još neznam ni da li idem i kuda idem.. sutra ću obaviti i taj telefonski poziv.. sve dobre destinacije su navodno već popunjene.. no prisjećam se entuzijazma s kojim su mi prilazili na seminaru i nadam se da postoji bar još jedno mjesto za mene na nekom takvom ultra fensi mjestu, di mi je većina ekipe.. makar se tome svi nadaju, ako ćemo tako..

Prisjećam se često upotrebljavane metafore velikog njemačkog, europskog i svjetskog političara Helmuta Kohl a koji kao veliki zagovaratelj Ujedinjene...

Živite u skladu sa svojom savješću i bit će vam lijepo na zemlji - prisjećam se naslova Glasa koncila iz 70 - tih prošlog stoljeća.

Prisjećam se kako smo krčili rukama i strojevima tu šikaru prije 16 godina, zasadili prvih 25 stabala, a naši seljani se podsmjehivali i govorili kako sa njih nećemo brati masline jer to u nas ne može biti.

Sjedim tako u subotnje, pomalo sumorno i oblačno poslijepodne ispred " sneka " u Gradu i prisjećam se dana kada je taj isti Grad bio nešto posve drugo za sve nas iz Gruža ili Dubrovnika II, ne znam za druge namjernike ili nenamjernike.

Prisjećam se pakla koji se znao stvoriti u toj dvorani, klupski rukomet je rijetko gdje u Europi imao takav ambijent kaže iskusni Tomislav Farkaš.

Ono što bih volio istaknuti ovdje je da Australska glumačka akademija Edith Cowen University-a iz Pertha može biti ponosna što je iznjedrila jednog od najintrigantnijih glumaca današnjice - prisjećam se kako sam se oduševio Jackmanom u filmu Swordfish, gdje mu je partnerica bila ništa manje atraktivna Halle Berry.

Po rukopisu se nejasno prisjećam ko ju je napisao.

Č etvrt stoljeća kasnije prisjećam se te priče i nešto se pitam...

K ad se prisjećam pedesetih godina i Bjelovara mog djetinjstva, čini mi se da je nedovoljno reći da je to bilo drugačije vrijeme jer se ono što se pomalja iz sjećanja doimlje kao da iskapam iz povijesnih naslaga neku drugu civilizaciju.

Prisjećam se tako zajedno s nekim mojim rođacima raznih vremena i događanja, pa tako i ljeta 1992., kad sam uživo upoznao jednog vremešnog protu u mirovini, za kojeg sam otprije znao samo po čuvenju i pričama da je bio čovjek žovijalan i pun duha.

Nažalost prisjećam se mog ministarskog mandata u kojemu sam previše bio protokolarno zauzet, a premalo mi je vremena ostajalo za susrete sa " običnim ", " normalnim " ljudima.

Misli mi stalno nadolaze kako se prisjećam toga dana...

S njim živim, s njim gledam i vidim, s njim slušam i osjećam, s njim se prisjećam stranca i otuđenosti, praznine, mraka i boli.

Uostalom, jedino što će si cura ovako sjebat je veza s tim tipom, pa kad skuži da tako ne ide, onda će prije nešto poduzeti, tako da se meni ovo ne čini katastrofično... a vi - što god zapne ' propisujete ': 1/ostavi tipa (brzina munje je preporučljiva), 2/uzmi lijekove, 3/odi na psihoterapiju... nadam se da ima dovoljno terapeuta za sve.. ne znam da li će si više sjebat ' život da učini tako ili proba nešto sama, ali, prisjećam se ljudi koji su kategorično ustanovljavali da sam - luda, isti koji su pritom tajili svoje ozbiljne dijagnoze, terapije i lijekove.. madrfakrs...: ((((