Kako je u prisjećanjima kazano, 1. svibnja 1995. godine, uz tutnjavu topova započeo je Bljesak, operacija Hrvatske vojske i policije za konačno oslobađanje okupiranih naselja Zapadna Slavonija.

U tom trenutku nije bio svjestan da će godinama kasnije milijuni čitatelja diljem svijeta u njegovim prisjećanjima naići na izuzetno dramatično i potresno štivo o tragediji koja se dogodila tek nekoliko sati kasnije, o iznenadnoj snježnoj oluji koja je do njegovog silaska u bazni logor progutala devet, a ukupno do kraja tog mjeseca ukupno čak dvanaestoro ljudskih života.

Želio bih da ovo sveučilište, ovaj prekrasan grad, njegove ulice i ljude, kao i vaše studijske dane, nosite uvijek sa sobom, u svojim prisjećanjima, u svojim srcima.

Pravi povod ovim mojim prisjećanjima prilog je Ante Peterlića Hrvatski film u vremenu časopisa »Krugovi« (1952 1958).

Matičina su bogatstva mnogobrojni ogranci koji napose skrbe o mjesnim kulturnim i povijesnim osobitostima, o vrijednostima mjesnih govora, o svemu što neku sredinu čini posebnom, rekao je prof. Janeš, zorno to ilustriravši kroz poduži prikaz na video zidu, s prisjećanjima na prve dane djelovanja Matice u Hrvatskoj i u čabarskom kraju.

Njihov socijalizacijski habitus oblikovan je u uvjetima i okolnostima surove ratne zbilje, nabijene emocijama, negativnim prisjećanjima, animozitetima prema drugima, stereotipima, predrasudama i stigmama.

Ponukani prisjećanjima na parne brodove s pogonom na kotače, popularne riverboats ili steamboats, koji su na palubama i u salonima još početkom dvadesetog stoljeća jazz prenosili iz starog New Orleansa uzvodno Mississippijem na sjever, neki su imućniji ljubitelji jazza i organizatori došli na ideju da festivale jazza u suradnji s turističkim organizacijama osuvremene i stave na palube i u salone modernih i luksuznih linera i cruisera.

Pjesme je počeo pisati još u mladosti, neupućen u bilo kakve tajne zanata, u maniri domoljubne romantike 19. stoljeća ali s očitim prisjećanjima na hrvatsku zbilju.

Međutim, koliko god da je Stewart Brand simpatičan u svojim prisjećanjima na hipi-kulturu, kao i cjelokupnu tadašnju duhovnu situaciju vremena, ta njegova izjava otkriva srž problema.

Zato i donosimo isječak iz pisma koje je on. oktobra 1982. uputio autoru ove knjige: Poneka sličica iz djetinjstva ostaje nezaboravna u prisjećanjima.

Pokušat ću (ako je to uopće moguće) potpuno zaboraviti Borisa Godunova s kojim je Zagrebačka opera prije četrdesetak godina postizala uspjehe po doslovce cijelome svijetu (Parizu, Holland festivalu, Berlinu, Napulju, Japanu), jer je usporedba sasvim nemoguća, i potpuno se usredotočiti na ovu njezinu realizaciju remek-djela Musorgskog, s tek malim prisjećanjima na nedavnu Hovanščinu, njezin bitno bolji scenski okvir istih realizatorica scenografkinje Dinke Jeričević i kostimografkinje Diane Kosec-Bourek, stilski primjerenije nastupe Tomislava Neralića i Ivice Šarića i razrađeniju kreaciju Zrinka Soča te bolji udio zbora.

No, u svakom je kadru i u svim prisjećanjima na snimanje očito da se ekipa dobro zabavljala, igrala stvarajući scenaristički i redateljski složen i zahtjevan film koji se izdvaja od mnogih sličnih pokušaja, istodobno remake i original, s nizom detalja koje znalci prepoznaju i s novim vrijednim rješenjima koja ga obogaćuju.

Osim toga, čini se da autor, kao što je već uočeno, nema dovoljnu kritičku distancu spram nekih domaćih autora i filmaša o kojima piše i koji su mu desetljećima bili bliski suradnici i prijatelji, što je posve logično, ali radije bismo željeli vidjeti i drugu stranu, tj. objektivniji prikaz (premda Krelja i sam navodi da je riječ o osobnim prisjećanjima, a ne o istinskoj revalorizaciji njihovih opusâ).

Oni počinju prisjećanjima na vrijeme prije nego što je on 1992. kao šesnaestogodišnjak napustio obitelj nakon čega su kako navodi program predstave slijedile godine izbjeglištva, prvi studij, drugi studij, zasnivanje vlastite obitelji, treći studij, početak profesionalne kazališne karijere, postupna afirmacija, raspad obitelji i ova predstava.

Ä itao sam ponešto o tim hipnozama i o prisjećanjima na prošle živote.

Pri tome se moram posebno zahvaliti VT-u koji je prvi počeo prikupljati informacije i fotke uličnih pumpi i koji je obavio najveći dio posla (VT, moj duboki naklon), zatim je DenMla prikupljene podatke na vrlo pregledan način prikazao na karti grada, a GP nam je svima pomogao svojim informacijama i prisjećanjima na bivše i sadašnje lokacije pumpi.

No učinak tih umirujućih riječi vrlo brzo je poništen njihovim sjetnim prisjećanjima na onaj put kad je mali od Miće u noći iša ` iz treće i naiša, nije mu bilo spasa ili kad su ono mali Mate i nji ` troje išli na pir pa i ` je samo Bog sačuva, a auto je ošlo u papar ili kad je Antin sa stricon iša vidit mater i aj ća.

Njihovo okupljanje i druženje u opuštajućem, prednovogodišnjem štimungu, proteklo je u neformalnom tonu, razgovorima, prisjećanjima na mlađe dane, ali i problemima, često egzistencijalne prirode, koji opterećuju njihov život u zlatnoj dobi.

Slijedit će knjige prisjećanjima žena iz Jasenica, Poličnika, Lišana Ostrovičkih i Islama.

U ovom otuđenom svijetu Joža Prudeus nalazi utjehu i svojevrsni spas u prisjećanjima na zlatne dane djetinjstva i obiteljske idile, na landranja voljenim hrvatskim podnebljima, od zlatila Požege i Broda, do modrila Primorja i Istre, od mučeničkog Vukovara i ranjenog Aljmaša do bijelog Zagreba i popnosnog Imotskog.

Jedna se narativna linija ipak u njezinim prisjećanjima izdvaja kao dominantna: to je priča o ljubavi sa susjedom Petrom, kojega je Jana obožavala još kao djevojčica u slavonskom gradiću, a potom mu postala i ljubavnicom u velikom gradu, gdje je on gradio karijeru uspješnog urednika.

Površinskim, brzo poteznim, poprilično jasnim i dojmljivo ispričanim prisjećanjima, Međurečan je svojega junaka ostavio bez dubljeg zasijecanja u prazninu, u uzaludnost i besmisao koja je ostala kao posljedica njegovih intimnih autodestrukcija nakon što je prestalo ratno vrijeme.

Sjedenje određuje i fizičko stanje klupe; tijelo se prilagođava ostacima potrgane ili propale, još možda samo prema prisjećanjima prepoznatljive klupe.

Davor Horvatić je izlaganje završio prisjećanjima na školovanje u Bjelovaru i pri tom istaknuo pozitivnu ulogu svojih srednjoškolskih profesora.

Svjesna toga, redateljica je pokušala radnju dinamizirati stalnim promjenama ritma, povremenim zamrznutim slikama, prisjećanjima, usporenim scenama, međutim bolji bi učinak dalo čišćenje radnje od dramaturških suvišaka.

Također je predstavnica Gradskog muzeja Dubravka Sabolić pročitala dio iz povijesti obrtništva, ovaj put posvećen krojačima, u čemu joj je svojim prisjećanjima pomogao poznati umirovljeni obrtnik August Svoboda.

Osjećam stoga potrebu da izrazim iskrenu sućut, Vama i Vašem ocu za kojega me također vežu neke nezaboravne uspomene (a jedna će Vam biti posebno zanimljiva kada dođem u prigodu da Vam je ispričam prema zapisu u svojim Prisjećanjima)«.

To jest, dok u meksičkim i meksičko-američkim svečanostima Dana mrtvih, simboli općeg koncepta smrti supostoji s obrednim prisjećanjima smrti bližnjih, to nije slučaj s Noći vještica u SAD-u.

Pavičićevo pjesničko štivo danas nas ispunja nostalgičnim prisjećanjima, pa tjeskobom, pokatkad humornom rezigniranošću, a neki puta izaziva i stanje potresenosti, stanje poznatije kao šok.

Da ne bi sve ostalo samo na prisjećanjima na prošla vremena, pobrinuli su se i autori koji su prisustvovali projekcijama.