U tom momentu dala bi deset god. zivota samo da sam imala bilo kakvu sobicu u koju bi mogla otici jer mi je prisjeo svaki njegov zalogaj, a ponovno napominjem da se je on hladno komodirao u mom stanu barem za upola jos toliko koliko ja kod njega.I da, meni nije normalno da te neko izbaci na ulicu samo zato sto te vise ne voli, ali nazalost to je samo moj karakter.Da se je ponudio da mi pomogne naci stan, bilo sta, ma da je ispao toliko covjek da kaze zao mi je ali ni to.Nasla sam stan, nasla posao, moj sin i dalje normalno ide u skolu, hvala Bogu ne fali mu nista i sigurno nece, ali jos ne mogu da shvatim kako sam mogla biti toliko slijepa, niti da ljudi mogu biti tako bez trunke suosjecanja.