Danas sam sudjelovala na nekoj likovnoj manifestaciji gdje je oko stotinjak umjetnika izlagalo svoje radove... naravno i nagrade su se dijelile... sretoh puno poznatih i dragih ljudi, npr. priju Anitu i muža joj slikara... malo dalje nas dvije ugledasmo jednog čovca iz naše profesionalne prošlosti koji nas je jednom prije par ljeta počastio tumačenjima iz povijesti umjetnosti (pazi, on je tehničar po struci a mi smo profesorice umjetnosti)... čovac je tada mrtvo ladno koristio u par navrata termin fauvizam, misleći na fovizam kao i valeuri (izvorna francuska ortografija), mislići na valere i sl... nas dvije otrpjele smo tada to predavanje i nismo ga prekidale jer je jako samouvjereno tumačio neke pojmove u svojoj slikarskoj praksi (koja ne zavrjeđuje komantara kol ' ko je promašaj)... on je naime slikar amater s dugogodišnjim slikarskim iskustvom a mi smo po njemu balavice... nakon toga utvrdile smo da čovjek nije normalan i zaboravile ga... danas kad smo ga ugledale (izlagao je svoje fauvističke vizije) malo dalje od nas, prisjetile smo se tog događaja sa smijehom i promatrale kako je nekog drugog (naivnog slušača) uhvatio u mašinu i nešto mu tumači...