Kako se obojica bave talmudskim studijima, otac sebe smatra klasičnim filologom, dok je sin mnogo bliži suvremenim kulturološkim pristupim, pa je njihov svjetonazorski sraz dodatno pojačan tim znanstveno-metodološkim sukobom između staroga, tradicionalnoga te novoga i modernoga.

Mjerkam⠀ ¦ pokušavam biti pronicljiva⠀ ¦ pravi? ⠀ ¦ prilijepljeni?... mjerka on mene⠀ ¦ smiješka se đubre muško šovinističko s tih nešto dlaka nad usnom i pristupim njegovom šalteru.

Nego da pristupim drugome tamo gdje je on, onkraj njegove krivnje.

Pomogle ste mi da se oslobodim i zavolim svoje tijelo, da mu pristupim s više ljubavi, da steknem samopuzdanje i kažem-ma tko-ja?, ma ja sam samosvjesna, zgodna žena i moje tijelo je moj ures, a ne moj teret.

Čučić me je dugo nagovarao da pristupim EPH, a Slaven Letica, koji je tada bio predsjednik, da u Karlovcu osnujem njegov ogranak.

Kad sam počela istraživati, nisam znala kako da pristupim temi jer sam se prije bavila zabavnim stvarima, a ovo je bilo vrlo ozbiljno.

A mislim da i neću, jer sam preveliki papan da uopće nekome pristupim na taj način.

Dakle ja odlučila slušta tebe i ne pravit famu I stanje se popravlje.Nije to spektakularno ali bolje je dosta bolje.dakle ja bez nervoze pristupim hranjenju i sad to pokušavama doživit kao igru a ne kao zadataka: nahrani dijete.I bolje je, otvara usta za promjenu.Valjda i meni kliknulo u glavi

Od prilike sam znao kad je spremna na ulazak i pristupim misionarskom položaju.

festina lente: 13:44 26.01.11 ' mediji, citirati ću nešto što sam nedavno izjavila, mediji i njihov govor... uvijek i iznova zanimljive paradigme zamotane u bravurozne sintagme, ja svemu što čujem i pročitam pristupim kao enigmatskom časopisu..... suspicious mind, no help... kad eto njega nedostupno, postaje dostupno; o)... imam li samo ja neki dobar osjećaj da se na nacionalnoj i globalnoj razini dešavaju dobri pomaci i pozitivna energija koja će MOŽDA neke stvari pokrenuti na bolje ili....??????

Pristupim k nosiljci i prignem se na livadu.

Ja sam bila fascinirana interseksualcima, no Piotr me je naučio kako da toj temi pristupim iz suvremene pozicije.

Derridin homofonični princip dopušta mi da Beuysovim ritualima i obredima (kako njegove akcije pokadšto opisuju) pristupim kao pisanju.

Uprepastim se od čuda i pristupim joj hvatajući je lagano za onu ruku što joj je nepomično visila niz vitki, tanki struk.

volimo li biti zaljubljene? jesmo li ovisne o ljubavi? neke od nas svakako jesu. pišem sa stajališta žena jer sam i sama nježnijeg spola, no ne isključujem da takvi slučajevi postoje i kod muškaraca. zapravo, znam da postoje jer sam se nekoliko puta susrela s time i kod svojim prijatelja, no nekako mi se čini da je to puno češće kod žena. jedna moja dobra prijateljica koja nije imala previše iskustva s muškim rodom nedavno mi je poslala poruku kako je još uvijek muči to što je ' čovjek njenih snova ' daleko od nje. nije me to nimalo iznenadilo, svako malo dođemo do te teme, ali tada sam u glavi počela malo zbrajati koliko ga već nema. i došla sam do brojke - 3 godine. ovako se ne čini kao velika brojka, ali kad malo razmislim - za ljubav je jako velika brojka, a posebice za tu vrstu ljubavi. nikad nisu bili zajedno, nisu se ni družili, samo su se površno poznavali kao susjedi. no ona je ipak godinama, već jedno 7 godina, tvrdila da je zaljubljena u njega. i kad je bio ovdje, u našem divnom gradu, nije poduzimala ništa iako je imala prilike. a kad je otišao studirati u inozemstvo krenula je njena patnja i traje do dana današnjeg. kako to tako dugo traje? zabrinula sam se poprilično za nju.. nekako mi se čini da je on samo izlika koju koristi da se ne mora zbližiti s nekim drugim muškarcem. iako smo mlade, razmišlja o tome kako želi dijete i brak, a vrijeme samo teče. nije sigurna ni hoće li se on uopće vratiti, ni hoće li mu prići ako se uopće vrati. dođe on doma za praznike i nalete jedno na drugo na ulici, a ona nikako da nešto pokrene. ne znam više šta da joj kaže, kako da pristupim toj problematici a da se ona ne uvrijedi i da me ne shvati krivo. pokušavala sam i zasad se nije uvrijedila, no nisam sigurna ni je li me zapravo shvatila. ponekad joj izmorena i protiv volje već kažem da slijedi svoje srce i učini šta misli da je ispravno. i nikad ne učini ništa, sve ostaje isto. i nije ona jedina koju zaokuplja takva vrsta ' nemoguće ljubavi '. i sama sam kad sam bila manja bila zatreskana u dečke koje zapravo nisam ni poznavala. krenulo je sa 12, 13 godina i znam da sam im pridavala osobine koje nisu možda ni imali, u glavi sam stvorila osobe koje nisu postojale. no već sam i tada shvatila kako je to besmisleno, da sam zatreskana u nekoga tko samo izgleda kao taj dečko, a ne u tog dečka. osoba u koju sam zaljubljena, ne postoji. po prirodi sam zbilja nepopravljiva romantičarka i neprestano sam čekala i željela biti zaljubljena i osjetiti kako je kad se netko zaljubi u mene. dakako, nakon toga svega su i krenuli kontakti s dečkima, kratkotrajne vezice, ljubljenja i porukice. i s vremenom sam shvatila da za ljubav trebamo mnogo više. trebamo zbilja poznavati nekoga koga volimo, znati sve njegove prednosti i mane i usprkos svemu voljeti ga. a za to je potrebno vremena, mnogo vremena, upoznavanja, razočaranja ali i radosti. ja sam to shvatila sa otprilike 16 godina, imala sam neku nejasnu predodžbu o tome. sa 18 mi se to i desilo, da sam se zbilja zaljubila, no sad kad razmislim, tek sad sam dovoljno zrela da zbilja shvatim značenje tih riječi, značenje ljubavi. postoje žene koje su uvjerene da vole, čak i više od bilo čega na svijetu. i možda i vole, ali vole nekoga tko ne postoji, a to ne znaju ili si ne žele priznati. kako to reći nekome koga znaš cijeli život, s kime si dijelio sreću i nesreću? koga znaš u dušu. želim da bude sretna... ona je tako dobra i draga osoba, jedna od najnevinijih duša koje poznajem... kako da joj pomognem?

Nekoliko puta sam se čak dala nagovoriti da pristupim ispovijedi i Pričesti.

Ali, onda malo ozbiljnije pristupim kalkulacijama, usporedim troškove života, ratu stambenog kredita za iznos od 65 000 EUR.a, moju plaću curina primanja i padnem u očaj, a frajeri voze daleko skuplje aute nego što bi ja platio stan, i odjednom nametne mi se pitanje.

Ali, nikada do sad u životu nisam, sevnulo mi je sada kroz glavu, vozio osobna kola, uvek isključivo teške kamione, kako sam od samog početka položio samo test za vožnju kamiona pošto sam nekada nameravao da idem u u Afriku, da delim crncima medikamente, što je ali propalo, dok je vožnja kamionom bio glavni duslov za moje afričko nameštenje kojem sam trebao da pristupim u Ghani, ali zbog smrti američkog menadjera kojem sam trebao biti podredjen, moje afričko zaposlenje je odloženo, da bi se zaključno potpuno izjalovilo: u svakom slučaju, ja ne znam ni kako da kola izvezem iz radnje, pomislih.

Da on je veliki meštar, slobodni zidar i bilo bi dobro da pristupim loži.

Pogledala sam jučer film koji me dovoljno nadahnuo da pristupim jednoj temi u potpunosti ozbiljno i pokušam napraviti mali priručnik za samopomoć svima koji su se ikada osjetili ostavljeno, nevoljeno, prevareno, izdano i naravno razočarano.

Izgleda da ideja o kolektivnoj svijesti kao kolektivnom dijeljenju iskustva ili znanja u korist napretka covjecanstva nije bas zastupljena tako da sam u slijedecem tekstu opisivao svoje ideje (produkte svoje fascinacije i inspiracije) koje i ne moraju biti u potpunosti tocne ali sumnjam da se vidno razlikuju od generalne ideje. jedina prepreka mi moze biti sto neznam toliko vise fizike da pristupim sa znanstvene strane. odgovor na jedno pitanje iz teme kojom sam vise-manje bezuspjesno pokusao izmamiti raspravu ukljucivalo je i moju viziju kolektivne svijesti: znaci, vec ste shvatili da je mehanizam za telepatsku komunikaciju, koja je osnova kolektivne svijesti - mozak. ucenje kaze da se nase telepatske sposobnosti " pale " same od sebe i neocekivano. ja tvrdim da je moguce (ponovno) pokrenuti i regulirati taj dio mozga dovodenjem nase koncentracije, vizualizacije, a time i telepatije na visu razinu. ideja je da najprije ojacamo taj zaostali dio mozga do tocke kada bi mogli biti sigurni da odasiljemo informacije koje primaju ljudi na koje mislimo. slanje dovoljno jakog telepatskog podrazaja nekolicini ljudi rezultiralo bi time da bi oni postali svjesni mojeg razmisljanja (ili samo jedne poruke) sto bi ih ukljucilo u moju svijest. ako oni naprave isto, ja i ostali postajemo dio svacije svijesti i cinimo malu mrezu kolektivnog razmisljanja. za pocetak. jedino ukljucivanje veceg broja populacije predstavlja ogroman (ako ne i jedini) problem. kako se covjek obrazuje 1/3 zivota da bi naucio nesto malo o onome sto je covjecanstvo shvatilo, zamisljanjem obicnog x, y grafa dobivano asimetrican prikaz obrazovanja. aktivacija kolektivne svijesti ne samo da bi pridonijela poboljsanju dusevnog stajna nego i naglom napretku covjecanstva. sadasnja krivulja asimetricne obrazovanosti u svijetu naglo bi se ispravila, te bi cinila pravac u smjeru osi x koji bi se konstantno podizao po osi y. tko zna koliko facinantnog skrivenog potencijala kod ljudi ima, a koji ne moze doci do izrazaja u sadasnjem poretku. sto se tice individualnosti, ne usporedjujte ovo sa borgom. svaki pojedinac igra glavnu ulogu u unapredjivanju. ne zaboravite da i dalje svako ima svoj mozak, nismo asimilirani po nekom programu niti se jedni drugima namecemo. jednostavno postajemo dio zajednicke svijesti u kojoj komuniciramo, rjesavamo probleme i zajednicki napredujemo. kreativnost je takoder stvar svakog pojedinca. u krajnosti bi vjerojatno svi postigli i telekineticke sposobnosti sto bi moralo rezultirati i cijelim novim poretkom. nebi bili toliko ovisni o " pomocnim kotacima ", napravama i uredjajima koji nam olaksavaju svakodnevni zivot (citaj: kojima sami od sebe radimo invalide), te bi bili puno blizi sjedinjavanju s prirodom.

... Mnogo puta smo se nasli poslije bilo je jos puno suza s njene strane... ne razumijem vaš odnos; ona plače jer te voli, ali ti ne kužiš da ona plače za tobom sve dok ti to prijatelji, nakon samog čina vjenčanja, ne saopće: confused: Htio bi ja bit sa tom svojom ljubavi ali neznam sad ni kako da joj pristupim a jos manje mislim da me hoce sadhtio bi pobjeći, opet kao što si od ove fatalne pobjegao) ovoj koju si oženio samo, ovaj put bijeg uključuje još jednu kolateralnu žrtvu, a to bi ti trebala biti prva i zadnja misao; ne kako prečacem ispraviti krivi odabir od prije 10 godina umjesto intenzivnog razmišljanja o tome kako popraviti pristup koji nije upalio u prošlosti, radije razmišljaj o dugoročnim planovima za svoje dijete u budućnosti takvi ne moraju nužno isključiti tvoju fatalnu ljubav možeš je čak i zaključati u svoje srce

Stupio je u novicijat u Red propovjednika g. 1958. i obukao bijeli redovnički habit u dubrovačkome samostanu, o čemu govori: »Na moju konačnu odluku da pristupim dominikancima utjecao je o.

Gospodine Isuse, molim Te da mi oprostiš sve moje grijehe koji me muce i proganjaju i daj mi snage da pristupim Sakramentu Svete Ispovijedi, da se oslobodim tog tereta.

Zaključak jebala ja sebe ako ikad više nekome muškarcu otvoreno pristupim i kažem što ja hoću.

Uz informaciju o njemu dobio sam pored adrese i njegov proglas vezan za Punk Prisnu Porodicu (PpUpNpK); odmah sam mu napisao pismo podrške i izrazio želju da pristupim porodici.

Zaboravio/la sam svoju šifru, kako da pristupim svom nalogu?

A još ako pristupim Kruhu koji se lomi i pruža s oltara

P. S. evo taman to rijesio htacess ostao u txt formatu. kad sam to maknuo pristupim stranici i tmp je zakljucan.

Kako da joj pristupim i kako da razgovoram s njom?