Pintariću je to uspjelo, daleko sofisticiranije, inteligentnije i urbanije nego Anti Tomiću, a na promociji mu je suflirao Ivica Prtenjača, što je bilo preduvjet za urnebesnu književnoâ promocijsku zabavu u kojoj se autor demistificira samoironijom i općenito prizemnijim doživljajem književnog poziva u ova postmoderna ili tržišna vremena, nazovite to kako hoćete, pa čak i tranzicijskim vremenima, dok je Ivica Prtenjača talentom stand up komičara upotpunjavao slobodu i hrabrost stava da se književnost u komunikaciji s publikom ne doživljava kao bauk niti kao elitizirana distanca nego kao nešto intimno, nipošto estradno ili trivijalno, što može doprijeti do svačije arhetipske sklonosti za pisanu riječ, napose pripovijest, iznikle iz mita, na koji smo â atavistički â još uvijek slabi.