Ja završim pismo, ali uvijek ostanem nedorečena, jer ne znam kako i šta da vas pitam, da vam kažem, da priznam.

Ostalo ok, meni došlo da odma priznam da se slavi dan republike jer dan državnosti nećemo dugo slavit a i neće biti starih prdila koji će ga se sjećat.

čovjek se uvijek otkriva iz dana u dan naučim nešto novo o glazbi o životu o kuhanju o sebi tak sam na nagovor sestre poslušala Bregovića i njegov bend za vjenčanja i sprovode i znate kaj sviđa mi se nekak je skroz zanimljiv gledala sam neke clipiće na you tubeu i ono što me oduševilo je to da se on uvijek smije dok svira ili pjeva nekak mi je to skroz simpatično znači sad preslušavamo bregovičeve pjesme i priznam nije loše

priznam Špirit samo. i ja svašta smatram, realnost me ipak dovede razumu. i samoodgoj je još bitnija stvar.

Dakle, kad varam, dovoljno sam pošten da sam sebi priznam kako time činim direktnu štetu svojoj partnerici, kao i dami s kojom je varam, bez obzira što ona o tome pričala (vidiš zezalice kako se priča može uvijek okrenuti na neku drugu stranu?).

Samo tada priznam dominaciju i pokorim se.

Ja sam par puta napisao tu neki post u kojem sam s epotrudio objasniti moja gledišta i da priznam istinu sa bilo kojeg stajališta, glavno da je istina.

Te sam godine trebala otići u mirovinu i zgriješila bih da ne priznam da sam pomislila da mi se baš i ne ide.

Kad sam posumnjala da nešto nije u redu, imao je malo više od 18 mjeseci, trebalo mi je 2 mjeseca da priznam samoj sebi da moramo potražiti pomoć, trebalo mi je još 2 mjeseca da krenem dalje od pedijatrice koja mi je govorila kako je on samo lijeni dječak, trebalo mi je još samo 2 mjeseca da mi stručna osoba kaže: Čupajte ga rukama i nogama, inače će vam dijete otići u autizam ".

To bijase to, zavrsi se moj kapitalisticko iskamceni 10 - dnevni godisnji odmor (nes ' ti rvackog prosjecnog ljetnog odmora od po 4 tjedna u komadu, buah, ljubomorna sam, i te kako, znam da je to jedan od smrtnih grijehova, ali vrijeme je da to i priznam, ah).

Da odma priznam znam da mi baš nejde gramatički i da dosta brkam č i ć i ije i je ali je kod mene osobnost da to sve nekako izađe na dobro.

Zabavljena raznim Vasim odgovorima na ovom portalu i, moram da priznam, pomalo umirena Vasim misljenjem (u ljude sa smislom za humor se, valjda, lakse stekne poverenje...), smetnuh s uma da Vas pitam sta mi s njim da radimo?

Ja, istina, nisam nikakav književnik, ni učena glava, nisam - treba da priznam - pročitao niti Bonfina niti Krčelića, kamoli djela današnjih učenjaka, ali - za pravo Božje - meni se svejedno pričinja da bi se i ove naše stare sirotice nekoć bile mogle ljepše opremiti i više na gospodsku iskititi da nam nije valjalo vjekove i vjekove braniti hrvatsku domovinu, koja je iskala od ljudi i novaca i ruku i život, pa tako nije preostalo ništa čim bismo uredili gospodske svoje dvorove uistinu na gospodsku.

No opet treba da priznam: ja sam odonda nekoliko puta prenoćio u Brezovici, nadajući se da će mi se možda ukazati

Zaista, to je bio život bez smisla.No tada je taj čudesni, dobri Isus intervenirao.Iznenada mi se zdravlje pogoršalo, iako to zapravo nije bilo ništa ozbiljno doživio sam smrtni strah.Mučilo me što će biti sa mnom nakon smrti.Shvatio sam da sam toliko daleko od Isusa da bi da sam umro bio odbačen.To je za mene pakao.Nije pakako nikakvi ognji vatre nakon smrti kao što ljudi misle.Pakao je biti odbačen od lica Božjega.No na svu sreću sve se dobro završilo sa mojim zdravljem i dobio sam drugu priliku.Sad sam toliko govorio " nemam vremena čekati obraćenje, to mora biti sada ". Temeljito sam se ispovjedio i dao Isusu sve svoje grijehe.Shvatio sam, Isus od mene želi da mu ja priznam svoje grijehe koje on svojom krvlju sa mene sapira.Ponovno sam se rodio.Grijesi moje mladosti su oprošteni, kakvog li veselja i bogatstva.Život mi se okrenuo za 360 stupnjeva nakon što sam postao ponovo dijete Božje.Ne samo da nisam smrtno griješio, nego me Isus, kojeg sam pustio u svoje srce oslobodio od svih napasti.Sve molitve koje su za mene prije bile samo riječi sada su dobile smisao.Počeo sam čitati Bibliju, živu riječ božju jer Isus reče: " Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o riječi Božjoj. "

Kao prvo čekaju zapisnik mjesec dana od policije, preko poznanstva im sredim zapisnik u 5 dana, drugo terete me da priznam i snosim troškove 30 %, rekao im da nema teorije da sam kriv ni 1 % što je i mali koji me opalio priznao pred njima.

Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole... i da mi falis... fali mi dodir, osmjeh, rijec... fali mi lice i nase glupe sitnice...

Da ti priznam, vidjelo se da je maza visoka je bila ko Mujanović Raza uzela je moje srce jedne ljetne noci ispale mi oci, zakucava bez da skoci

nema predaje ljudi kojima je stalo do grada i sporta u Zadru znaju pravu istinu... Romano znamo da želiš najbolje za klub pa se ne želiš suprostavljati ovim kriminalcima u gradu ali tvoj otac je jednom davno rekao " je gol ali ja ga ne priznam ".

Nije to lako, priznam, kraj toliko poreza koji već postoje smisliti ime za novi porez...

Sad nam ostajte razbiti i druge SEO mitove koje priznam se sve manje čuju i kod nas.

Umjesto da što prije priznam o sebi: ja sam kriv za loš odgoj svoga djeteta, lošu klimu u svojoj obitelji na poslu itd.

STARE KOKE SE JEBU OKOLO KO MUTAVE, NE PATE DOMA, IAKO IMA NEKIH KLINČICA I - ČICA KOJE BI ODMAH BILE S DRAGIM DEČKOM, AKO BI ON TO HTIO I PRIZNAO I ZACVILIO U NJIHOVOJ BLIZINI ZA MRVU TOTALNE LJUBAVI. nama je jezuitskim polihistorima majestalne Illuminacije malo teže, jer kod nas prejebane ženske ne pale. i ako joj samo jednom priznam da mi nešto znači, a ona u međuvremenu ima svoje jeftine šašave površne jebače, zbogom. nikad više. kaj se seksa tiče, dajte si malo pogledajte roman Diva, vrlo nabrijan i erotski, a jače je od erice jong i sličnih mulica hladnih. kao da čovjek spava duboko u vagini mae west, veli chuck palahniuk, autor dive. imao je slinu i znoj mirisa stotine neopranih i nedojebanih vozača šlepera, ali ipak je dala, zbog para. pa kasnije KONSTRUIRA SPIKU, FINU I POŠTENU, ZA ULICU I PRIJATELJE, ŠLAMPA. to vam je palahniuk. klinčica, ja ti želim više od svega, kao sestrici, street-smart život. prouči to. konstruktivni bewliderment.

evo ja priznam viruj da sam se iznenadio mnogim Schwartzovim tekstovima ima svoju briju ali se isplati pročitati njegove analize virujem da ćeš i sam nakon čitanja zaključiti da čovik nije bena kakvom ga se medijski predstavlja dapače

Pored toga što si nepobjediv, supersnažan, neporočan, superpravedan, zazivaš povratak Ju-Es-Eja na staze stare slave, ti si svima je znano i - superduševan, tako da mi nećeš zamjeriti kad ti iskreno priznam da sam razmišljala kontaktirati i Brucea.

Je, moguce je da sam radi toga imao te probleme, to priznam.

Pa onda i ja skrušeno priznam da ne može biti urota, da se sve bazira na čovjekoljublju, demokraciji i ljudskim pravima.

Da sam kojim slučajem zarobljen i da moram nešto priznati, samo mi pustite Larin čojs... sve ima da priznam pa čak i ono kad sam sa 12 godina provalio u tvornicu papira sa svojih 5 prijatelja, te davne 1989. - e (o tome možete čitati u sljedećoj knjizi koja izlazi 07.12.2012.)

Mislim, ovdje u mene je stado od 450 ovaca bilo ispod kuce. 7 - 8 tornjaka stalno patrolira između njih (da ti priznam ni sam se nisam smio priblizit - ti psi ozbiljno shvacaju svoj posao).

Hvala na odgovoru Reno... čini mi se da imaš i pravo... mislila sam ja poduzeti prvi korak i priznat mu da imam osjećaje za njega ali ipak se na kraju uvijek predomislim... jer se ne želim dovesti u neugodnu situaciju ako neznam da li on ima osjećaje za mene.. kažeš da nema hrabrosti, to je moguće ali stvar je i u tome da ne živimo u istom mjestu pa nam je i daljina malo presudna... koliko sam te razumijela on nema osjećaje za mene, zar ne? tako da ne napravim glupost i priznam mu... što kažu karte?